piše: Dragica Šimić
Bilo je prerano misliti o povratku, znao je, ali svaka pora njegovog tijela žudjela je za tom riječju pa ju je puštao često da mu se ušulja u misli, da mu se širi umom podatna i slatkorječiva, obećavajuća i utješna, da ga draška, navlači smješak u kutove usana i usrećuje.
A tek je došao, da ispuni snove, očekivanja, da u ovom novom svijetu stvori mjesto za sebe, Milu, za draga dječja lica što su mu kao male anđeoske prilike što ih je vidio na zidovima crkve sv. Mihovila često veselila dušu.…