događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U Karlsruhe sam otputovao skupa s Milivojem Damjanovićem. Siemensovi pogoni, laboratoriji i uprava nalaze se par kilometara izvan grada i tamo se putuje tramvajem.
Kad smo se prijavili rekli su nam da ćemo svakodnevno imati predavanja i rad u ispitnim stanicama.
Dali su nam adresu stana u gradu. Ne sjećam se koliko smo plaćali.…
Marica Žanetić Malenica
U životu drugom hoti si kaleb bit
kapo od plavetnila nebeskog i morskog
što prati brode na kojima morski vuci
zauzdaju kolpe, timul drže u ruci.
Misliš li i sad, kad posta si solist
probranoga anđeoskog zbora
da voli bi bit uz one što misecima
tuču more za kruh sa sedam kora.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kod Askanije je boravio i mladi bračni par švedskih inženjera, kao i jedan stariji Kanađanin. Ponekad smo se znali zajedno naći kod Ganclina tražeći dokumentaciju i prospekte koji su nam trebali.
Kanađanin je izvrsno govorio njemački, pa je sa mnom govorio njemački, ali je zanimljivo da je s Ganclinom govorio isključivo engleski – čak i kad se uključivao u moj, ili razgovor Šveđana na njemačkom jeziku on je govorio engleski, a tako je i Ganclin odgovarao njemu.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Rijetko su i priroda i povijest tako obdarile neki djelić naše obale kao moj rodni, južnodalmatinski otok Korčulu.
Njegovo jače naseljavanje počinje u 13., a nastavlja se tijekom 15. stoljeća, kada je imao 5 naselja, od kojih je samo jedno bilo uz more (Korčula), a ostala (Blato, Smokvica, Čara i Žrnovo) su ležali uz polja, u unutrašnjosti otoka, kako bi se zaštitila od…
Iz naše arhive/ objavljeno 17.07.2011
Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Matajić Agičić
Ilovik
Pogledati svijet s one strane vrata znači, razgrnuti čipkoliki obris Ilovika i ući u uličice krhkih išaranih sjena eukaliptusa i ne moći razgraničiti priču i pričanje.
Otok ima 78 stanovnika.
Otok ima 3000 kuća.
U jednom osmom, u jednoj školi, u jednom gradu pripremali se mi za kontrolni. I na opće zadovoljstvo išlo to njima. Činjenica koju će svi moji dobrohotni učenici potvrditi jest da moji kontrolni zadaci nikada, nikada nisu bili teški. Jedino… Što jedino?
Jedino su uvijek znali da sam lagano umotao u tobože teško i da će morati misliti. Jedino je tu bio problem. Nisam nikada želio imati nemisleće odlikaše. Nikada…
piše: Marija Juračić
Za domaću zadaću mora moj unuk napisati nešto o baštini svoga kraja. Odbija ideju da piše o Baščanskoj ploči jer o njoj svi sve znaju.
„Piši o industrijskoj baštini“, predlaže moj zet i malac se odmah zagrije za ideju pa traži podatke.
„Uzmi kao primjere tri riječke tvornice“, nastavlja zet važno, “tvornicu papira, čuvenu Harteru koja je 180 godina proizvodila papir, koja je 1991. proizvodila 5% ukupnog papira za potrebe cijeloga svijeta. Te iste godine držala je drugo mjesto u Europi po proizvodnji cigaretnog papira, a zatvorena je 2005. godine iz još nerazjašnjenih razloga.“…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Dajte mi jednu komarču“, kažem prodavačici u ribarnici i pogledom prebirem po kašeti punoj ribe istoga beživotnog pogleda i veličine, kao da su klonirane. Tako izgleda riba iz uzgoja, sve sestre blizanke.
Volim ribu, isključivo morsku, počevši od plavih – srdele i tune – pa nadalje, sve do bijeloga zubaca. Zapisano je to u mojemu genetskom kodu s obje otočne loze, i majčine i očeve, jer potječu iz ribarskih obitelji.…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Iznenađenje, pa brzo organiziranje puta
Kad sam u Munibovu kancelariju ušao s pasošem u visoko podignutoj ruci, iznenađeno me je pogledao, a onda je pokrio lice dlanovima istovremeno me pitajući šta sam im to rekao. Tvornička administracija je bila izvanredno učinkovita.
Da ne bismo gubili vrijeme u čekanju istočnonjemačke vize odlučeno je da putujem vlakom da Frankfurta, a u Berlin…
piše: Marija Juračić
Godina je 2018. Vatreni su osvojili drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu. Mala zemlja s 1246 otoka pokazala je kakvu snagu nosi“, naglašava moj zet kao da piše nekakav dnevnik i kao da ja ne znam koja je godina.
„Nije to prvi put u povijesti“ proširujem njegovu misao. Dala je Hrvatska svijetu velike ljude, ali uvijek sitni ljudi iz sitne politike nameću neke druge, upitne povijesne vrijednosti.…