događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja se ni ovoga ne sjećam pa sam i ovdje uvrstio ono što je o tomu napisao moj brat.
Božićno drvo hrastovo
Naša se obitelj vratila s Križnog puta, otac, majka i petoro djece. Vratili smo se na rodnu zemlju, od koje se te jeseni kakve ljetine nije moglo očekivati, jer zbog rata, nismo stigli zasijati. …
piše: Viktorija Banić
Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.
A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ujaci su nas primili lijepo i široka srca. Nakon što smo se nekako rasporedili po kućama i udžerama, a budući da je bio školski raspust i ja sam se uključio u seoske poslove domaćinstva, kojih u to vrijeme baš i nije bilo mnogo.
Sjećam se samo jednog posebnog događaja koji se u to vrijeme dogodio, a koji je vrijedno spomenuti.
piše: Marija Kukić
Oduvijek sam voljela bajke. Možda zato što u njima uglavnom pobjeđuju pravda, istina, dobrota, ljubav. I djevojčica Ida lik je iz jedne priče H. Ch. Andersena. Ida i njeno cvijeće! Volim i cvijeće, a Ida je ime koje mi se urezalo u sjećanje upravo čitajući Andersena.
Nisam znala da će ime IDA biti i dio moje obitelji.
Vrijeme došašća i sjećanje na divne trenutke… uzvišene… tada napisah… hvala vam dragi prijatelju Roko Dobra… nema ga više među nama… ostala je uspomena na čovjeka, pjesnika… ostali su njegovi soneti i neizbrisiva slika njegova lika… bio je i ostao pjesnik vječnosti..Dijana Jelčić-Starčević po zanimanju je terapeutkinja, a po vokaciji – pjesnikinja, koja je, uz svoj nadahnuti pjesnički prvijenac „Odakle dolazi ljepota“, s popratnim tekstom hrvatskog velikana poetske riječi Jure Kaštelana, nedavno objavila i svoju drugu čudesno lijepu lirsko-poetsku zbirku-sagu s naslovom „Mostovi pod kojima se budim“.
piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja obitelj. Umjesto da se, kao većina poštenih građana Lijepe Naše, čvrsto politički odredimo, mi smo odabrali biti blaga opozicija. Uvijek i prema svakoj vlasti.
Nikako ne možemo shvatiti tko su zapravo Lijevi, a tko Desni.
Jasan nam je samo povijesni kriterij njihove podjele, a sve ostalo strpasmo u jedan lonac -papazjaniju. Rekao bi moj susjed Istrijan: “Sve vam je to ista pašta.“…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sretan prelazak preko Save. Noćas u Andrijevcima, posljednjem našem bivaku u ‘priko Save’, u nečijem košu za kukuruz svi smo slabo spavali. Prvo me probudilo kašljucanje, tamo u mraku. Podalje od koša. Kod drugog buđenja čujem šaputanje tate i Girardija. Treće je buđenje bilo konačno. U cik zore, kroz razmake letava vidim tri sjene. Priključio im se i Teški. Govore poluglasno, čini mi se namjerno.
– Čitavu sam noć premišljao što bi bilo najbolje. S one strane Save čekaju nas, sigurno! – uzrujano će tata. Što rekoše ona dvojica, nisam čuo.
Brod je kritična točka povratka, najkritičnija. Treba prijeći široku rijeku! Mosta nema. Ne možemo izbjeći kontrolu. Nikako… Prestrašenost mi se uvukla u tijelo i dušu. Razdanilo. Došlo vrijeme za konačan dogovor……
KUHAR AUSTROUGARSKE VOJSKE
piše: Ruža Silađev
12. siječnja 1917., na poleđini jedne od tri fotografije koje je poslao vojnik austrougarske vojske je započeo pismo svojima u Sontu:
– Faljenisus, moji roditelji, ja sam dobro, živ i zdrav. Tako i vama željim od Boga sriću i zdravlje svima. Poslo sam vam tri slike. Pišite kako možete…