događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Ruža Silađev
U kasno proljetno popodne pala je Kišica Rosica u vrt Beskrajno Zeleno.
– Baš mi je lijepo! Sasvim sam se osvježila! – rekla je trešnja u cvatu svojim susjedima u vrtu. Latice s njenih cvjetova veselo su zaplovile zrakom u znak potpore. Lišće je zašuštalo s istim ciljem.
– I meni je sasvim ugodno. – protresao je orah svojim snažnim…
Dijana Jelčić-Starčević
Zaustavih misli da se ne utopim u strahovima. Otvorih knjigu snova i iz nje mi se nasmiješi
vila ljubavi, treperava, lepršava ljepotica leptirovih krila. Osjetih uzbuđenje i šapnuh
Neka ljubav pleše u mojem glasu,
neka se odmara u tvojoj tišini,
neka kroz moje srce stiže
do svih tvojih trenutaka.…
piše: Filip Ćorlukić ….iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Brat i ja smo željeli što prije vidjeti Nijemce, pa smo sišli s kola i preko kolosjeka prešli na glavnu cestu, na kojoj smo zatekli puno svijeta. Upravo tada je u smijeru centra naišao jedan odred nemačkih vojnika. Ljudi su im prilazili i pokušali nešto govoriti. Neki su ih tapšali po leđima i ramenima, na što je časnik koji je išao sa strane zaustavio postrojbu. …
Danas sam tužna… sa suzom u tužnom oku čitam davno napisano mi pismo i darovan mi sonet…poslali ste mi svoju knjigu osebujne pjesničke proze s blistavim naslovom MOSTOVI POD KOJIMA SE BUDIM, a tek Vam se, evo, sada javljam, oprostite. Znam, bilo čime se opravdavati (godinama ili pak boleštinama, a kojih se naslagalo i kojih je, uvijek, napretek …), bojim se da ne bih, uza sav napor spisateljski mi i uza svu iskrenost, bio bih, svejedno, bar za vršak nokta neuvjerljiv.
Pa, kad sam već spomenuo iskrenost, reći mi je da sam, ponajviše, ovoliko zakasnio, jer sam računao na ono što najviše volim kad je riječ o cijenjenoj i dragoj osobi, a to je – napisati opširniji prikaz knjige Vam i ugodno Vas iznenaditi, jer ste takvog što ovom svojom knjigom izvrsnicom i zaslužili.
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U proljeće 1941. godine, sve se više govorilo da će biti rata. Otac je redovno slušao vijesti, a premda mnogo od onoga što sam čuo često nisam potpuno razumio i ja sam se često pridruživao.
Na vijest da je Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, ljudi su odahnuli. Premda mi nije bilo potpuno jasno što nam znači to pristupanje nekakvom Trojnom paktu i ja sam se tomu veselio. Naime, čuo sam kad je kapetan Kostić rekao mome ocu da je to dobro, jer nas Njemačka neće napasti, a već sam znao da je ona strah i trepet za mnoge države.
Događaji su se dalje odvijali munjevitim brzinom: državni udar u Beogradu, iščekivanje što će dalje biti, a zatim strašne vijesti o bombardiranju Beograda.…
piše: Marija Kukić
Marija je bila prava seoska krasotica, jedino dijete u obitelji. Slovila je kao najljepša, najmudrija, najpoželjnija udavača u selu. Imala je mnoštvo udvarača, ne samo u svom selu, nego i izvan njega. Bila je siromašna, ali usprkos siromaštvu, mogla je birati za koga će se udati. No, njeno srce zarobio je Milan, mladić iz susjedstva.
Ali, ne! Marijin otac ni u primisli nije htio blagosloviti ovu ljubav. Milan kao da nije bio dovoljno dobar za njegovu jedinicu. Iako je…
piše: Filip Ćorlukić ….iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U želji omogućiti nam i glazbeni odgoj, otac nam je kupio violinu, a za učitelja nam je uzeo Stanka Vančuru. I brat i ja smo dugo pokušavali, ali nije išlo.
Da bismo dobili određeni ton, bilo nam je nemoguće na vratu viloline pogoditi točno ono pravo mjesto. Violina nema one žičane pregratke kao ostali žičani instrumenti, pa je i minimalno odstupanje naprijed-nazad od potrebnog, rezultiralo nekim drugim tonom.…
“Filosofirati znači u ljubavi težiti prema ljepoti, istini i dobroti, nastojati oko njihovog stalnog posjeda te napokon začinjati i rađati u njima, za volju besmrtnosti. Takav je tajni nauk o erosu – ta erotika – kojim Sokrat biva podučen od Diotime, svećenice iz Mantineje…” (Marijan Cipra 1978.)
piše: Dijana Jelčić-Starčević
Jezik tvojih dlanova otvara okna moje kože i tišinom razbija zvučni zid iza kojega se krije šapat vječnosti. Volim bezvučje tvojih milovanja koje uranja u disonance uzbuđenja i pretače ih u suglasje tkiva i žudnje.
Osluškujem tišinu i čujem pjev barskih ptica koje nahranismo u dolini zelene rijeke. Slika Arkadije izranja iz galerije sjećanja i prelijeva se rapsodijom boja krvnim žilama i preslikava u srži ovog trenutka ljuvene divote. Mjesec tihuje nježnim osmijehom …
Klatno vremena
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,…