događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Mravi su kukci koji su sinonim reda, marljivosti i zajedništva. Žive u velikim zadružnim zajednicama, nastanjeni su na svim kontinentima osim na Antarktiku. Vrlo su stare životinje, potječu još iz doba dinosaura. Preživjeli su mnoge promjene na Zemlji pa tako i masovno umiranje.
Kolonije mrava mogu brojiti i do dva milijuna jedinki. Svi mravi jednog mravinjaka čine zajednicu, međusobno se prepoznaju po mirisu. Ne prihvaćaju mrave …
tekst i foto: Slavko Žebić
O Bože, kako vrijeme brzo leti!? Ko jučer smo osnivali Šokačku granu u Osijeku, a evo već je 13. manifestacija „Što su jeli naši stari u korizmi“.
Prva granina manifestacija kuju su osmislili baj Joza Jurušić, Šokac iz Sikirevaca a pomagala mu snaša Ljubica Pilipović, Šokica iz Semeljaca i sve to amenovala magistra Vera Erl. …
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
S druge strane pruge nalazila se još jedna željeznička kuća, nešto veća od naše, ali s mnogo većim dvorištem. Tu je stanovala obitelj Fidler. Imali su troje djece: Pubu, Letu (Violetu) i Angelu. Puba je išao sa mnom u školu, a Leta s mojim bratom Antom, kojega smo svi, ne znam od kada, zvali Tonćom.
U blizini je bilo još mnogo druge djece, a oko nas se stalno nešto događalo. Fidlerovi su bili Folksdojčeri, ali nisam znao što je to.…
piše: Filip Ćorlukić ...iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U Tuzlu smo stigli u kasno poslije podne. Iz vlaka smo s lijeve strane vidjeli željezničku postaju, koja se nalazila u velikom parku, a iza nje ulica i gradske kuće.
Međutim, otac nas je izveo iz vlaka na suprotnu stranu, s koje je pogled pucao na oranice, i samo dvije udaljene kuće. Vrijeme je bilo izrazito tmurno i mi smo uskim, blatnjavim puteljkom krenuli prema lijevoj, manjoj.…
Istine, mitovi i legende o letećim cvjetovima
/Jučer sam ugledala prvog leptira/
tekst: Marija Kukić
Foto: Mirko Cenbauer
Kad je prvi put s majkom došao na livadu, znatiželjni i životu neupućeni Bambi vidjevši leptira kako oblijeće oko cvjetova, uskliknuo je:
„Gle, majko“, poviče Bambi, „kako ondje leti cvijet!“
„To nije cvijet“, reče majka, „to je leptir.“
Dijana Jelčić-Starčević
Putevi… staze… drumovi… koraci odbrojavani ritmom srca… … nemoguća iluzija otrgnuta iz prastarih pjesama… miris jelena mošutnjaka… Diana je ubila Aktaiona… legenda slivena u stih drevnog pjesnika… Hafizov deja vu… i njegova žudnja za odbacivanjem vela tajanstvenosti… upitah se… je li on znao zašto je boginja ubila lovca?
A legenda je živjela u meni… darovaše mi ime i boginju… lutah zamišljenim Panteonom… osjetih se zatočenom u krletci …
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U toj su našoj ulici bile samo katoličke i muslimanske kuće, a odnosi su bili u pravom smislu riječi dobrosusjedski. U katoličkim se kućama nedjeljom nikada nisu obavljali veći poslovi, uključujući tu i pranje rublja. U znak solidarnosti ni muslimanke tada nisu prale rublje. Petkom muslimanima nije zabranjeno raditi, ali po nekakvom reciprocitetu moja majka nikada nije petkom prala rublje, niti je radila u vrtu. Katolički i muslimanski blagdani bili su također na neki način zajednički. Išli smo jedni …
piše: Filip Ćorlukić ……Iz knjige „Moja sjećanja na minulo stoljeće“
Bio je to prvi veliki prijelom; prva skretnica u mome životu, ali to još nije bila moja odluka. Uselili smo se u malu dvorišnu katnicu u derventskoj Gornjoj mahali, na samom ulazu u grad.
Kuću nam je iznajmio Anto Jurakić. On i njegova sestra su stanovali u kući uz ulicu, a tu su imali i kavanu. Uz kavanu je bila i …
piše: Viktorija Banić
Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?
Otpuhne, željno pomisli: „Konačno!“ i potrudi se isključiti dio razuma koji je posljednjih 8 -10 sati napet do svojih krajnjih granica rješavao, planirao, odrađivao, kalkulirao, pregovarao, objašnjavao, improvizirao i mijenjao verziju „u hodu“.
Ni svježe stablo nema takve kose,