događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Još i danas ga volim
tekst i foto: Marija Kukić
Put od kuće do škole bio je dug oko sedam kilometara. Cesta makadamska, prašnjava, uz mnoštvo uzbrdica i nizbrdica. Lako je bilo prijeći put do škole. Sjedneš na bicikl, jedino prometalo koje smo tada imali, sjuriš se nizbrdicom i evo, začas si u školi. A nazad! E, to je bilo puno teže!
Više smo bicikle gurali nego ih vozili jer nismo mogli starim, traljavim biciklima svladati sve uspone. Ako je bilo nevrijeme,…
Kolonija koja je Ernestinovo upisala na kartu svijeta
piše: Slavko Žebić
Mala kolonija, kako od milja zovu: Međunarodna kolonija mladih u Ernestinovu, po jedanaesti je puta okupila 150 i više djece i mladeži, ovoga puta iz čitave Hrvatske, Njemačke, Slovenije i Srbije. Održava se kao i obično, u vrijeme uskrsnih blagdana.
To je naglasio i načelnik općine Ernestinovo, Matija Greif i poručio kako je ernestinovačka kolonija mladih nasljednica općepoznate kiparske kolonije koja bilježi već više od 4 decenije. Obje su zajedno pridonijele da Ernestinovo proširi svoje granice i bude čuveno i diljem Europe i diljem svijeta.…
Prolazili su kroz velike bajke odrastanja, često zastajali u njima
Mirko Popović
Terra incognita, izusti i zadrži pogled na naslovnici Lucijine prve, davno napisane knjige. Pazeći da je ne probudi lagano lista zastajući znakovito na nekim stranicama, kao da je prvi put čita, sve dok mu se pred unutarnjim okom ne ukažu nejasne, isprepletene boje i igra sjenki na plafonu ne zašumi tišinom.
Bez otimanja zalijepi se za noćnu raskoš i otisne kroz vrijeme. Već drugi dan visoka…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Mislija san i vaga ka na balancu triban li se pri seljenja na more upće javjat iz moga kantuna na Britancu joli ne i vrag mi ni da mira mora san sest za ovu makinju i notat ono ča me jako žuja.
Ka prvo moran van spjegat da svaki uboga dan štijen po dva do tri foja i puno puno me snervaju jerbo skoro svi isto pišedu i nemoreš otvorit foje a da prin tega nisi na prvu stranicu bi udren ka šakon u čelo nasloviman koji najavjuju lupeščinu, kriminal kurbanjske pulitičke monade i ajde ti budi smiren i polako štij sve odreda.…
To su moje suze… i moj tvrdi kamen
Mirko Popović
Bio je star kao stijena. Naslonjen na štap, na zadnje zrake sunca, na osmijeh i odraz nekog opipljivog zadovoljstva, u trenu me je izbacio iz sumaglice, one koju duša ponekad sniva, razbio monotoniju, izravnao mi bore na čelu.
Prihvatio sam njegove uvjete – pristao prespavati u toj maloj sobi. –Nema joj ravne na…
U srce sam te zaključala…
Marija Kukić
Na svijetu postoji mnoštvo ključeva. Raznih oblika, veličina, načinjenih od različitih materijala. Mogu biti načinjeni i od zlata. Ali , jesu li oni zlata vrijedni? Ključevi otključavaju i / ili zaključavaju.
Nekada to ide brzo, sigurno, bezbolno, a drugi puta će otključavanje i zaključavanje biti teško i mukotrpno. Zašto je to tako? Zato što svaki ključ ne pristaje svakoj bravi.…
Može li ikada, išta pametno od mene
Joža Prudeus
Ozbiljno dvojim. Neće biti vremena. Pa, ipak, dok je još vremena, sa zadovoljstvom, nudim (a vi kako hoćete) dva govora koje možete koristiti za sve prigode kada Vas zamole ili nagovore, ili čak prisile da proslovite na otvaranju bilo čije izložbe ili koncerta. Provjereno: bit ćete pljeskom nagrađeni.
Dakle, ako predstavljate slikara, kipara, keramičara i sl:
-Naš gost, umjetnik ne pripada niti jednoj struji, on egzaktno,…
piše: Slavko Žebić
Odbrojavanje u Šokačkoj grani je otpočelo. Prva iz niza manifestacija u obilježavanju 10. obljetnice svakako je kultna „Što su jeli naši stari u Korizmi“, prva koju je nakon osnutka u veljači 2005. Šokačka grana organizirala.
Baš to je istaknula predsjednica Vera Erl, prisjećajući kako su joj poručivali da neće trajati dulje od šest mjeseci, a Grana u inat njima evo…
Jadranka Haznadarević
Za vrijeme sezonskih radova, u naše selo Slobodnicu je dolazilo radnika kopača i kosaca, većinom iz Bosne, koji su kao nekada i moji roditelji, spavali po seoskim štagljevima, tavanima ili šupama.
Tako je u našem sokaku „Đurinama“, na Petrovom tavanu, spavao jedan čovjek Ilija, kojega su odrasli zvali „Tipura“.…
piše: Marija Kukić
Skupili smo se na obilježavane jedne „okrugle“ ….ni sama ne znam koje po redu, …obljetnice gimnazijske mature. Okupljanje je dogovoreno u parku nedaleko stare dame – požeške gimnazije.
Došla sam kao i uvijek nešto ranije. Tada nisam bila vozač pa sam se morala prilagoditi voznom redu svog osobnog vozača.
Stojim u parku. Polagano pristižu neznanci. „ O, Bože, kakvi su ovo starci? A gospođe? Badava im frizure, šminka, garderoba … …