događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Kao što se u prirodi izmjenjuju godišnja doba, tako se i u čovjekovom životu izmjenjuju proljeća i jeseni, ljeta i zime.
Postoje sati, dani, tjedni, mjeseci… kada u životu prevladavaju samo jeseni i zime, a tada… odjednom zasja sunce i rastjera turobnost, rascvjeta cvijećem, zacvrkuće pjevom, zamiriše proljećem, ugrije ljetom.
POTRKA/ II. dio
piše: Dragica Šimić
Barba je sahranjen drugi dan kako je to i običaj u kršćanskome svijetu.
Noć prije, obučeno u najbolju odjeću koja se čuvala samo za ukop i odlazak na misu u staru gotičku crkvicu, u hlače od crnog, krutog sukna i bijelu košulju, s rukama preklopljenim na grudima, sklopljenih vjeđa koje su čuvale zadnje misli i kolebanja; mirnog, bijelo kamenog lica iz kojeg se život i duša ljudska povukla u neke druge dimenzije kao kad bura ostavlja mora i nakon njenog odlaska…
Kad jesen zajeseni, sve oko nas vrišti od različitih kontrasta. Među njima najuočljiviji je kontrast boja; kontrast toplih i hladnih, primarnih i sekundarnih boja, komplementarni kontrast… piše: Ruža Silađev
Godinama je stojala na tavanu, prikrita paučinom, pripuščana crvotočine, osudita da je odnese zaborav, jel je došlo novo vrime u koje se ona ne uklapa.
Dok sam se pogađala za prodaju roditeljcke kuće znala sam da kolivku ne mogu otuđit, ni poklonit da je niko drži na po bašče da na nju padavu kiše i snigovi. ’Voga lita sam odlučila da je prifarbam, da je postavim u starovircki gank stare kuće nabijače.…
Priče iz Dalmacije/ I. dio
piše: Dragica Šimić
Zvali su ga Potrka. A kako i ne bi kad je bio najbrži u selu a nesumljivo i u svim zaseocima Biokova. I bio bi još brži da nije bilo magarca.
Brzina se u dalmatinskim brdima nije mjerila maratonima ni trčanjem. Brzina je značila brzo se uspeti uskom, krivudavom, kamenitom stazom od obale gdje su pristajali brodovi sa teretima, gdje su ribari trgovali ribom na dokovima a mali dućani snabdijevali brđane uljem za lojanice i gdje je siroti seljak natovario svog …
Iz naše arhive/ objavljeno 19.12.2012.
Branka Kandić Splavski
Nema više onoga sela ni stare kuće, a nema ni zidanoga bunara u njezinu dvorištu.
Do pola je bio od cigli, pri tlu zelenkastih od mahovine, s tamnosmeđom nadstrešnicom od letvica, s izrezbarenim ukrasima. Malčice nakošenom. Sa strane bijaše ogroman točak kojim se namotavao sjajan lanac i o njemu kanta škripave ručke, puna hladne, slatkaste vode.…
Iz naše arhive/ objavljeno 16.11.2012./
piše: Jacky, allias Čuko
Draga moja teta Sonja …evo opet tvog Čuke. Ovaj puta sam imao opravdanog razloga što se nisam dugo javljao.
Ja znam da ti znaš sve o bolestima moga gazde …njegova upala pluća, pa to s prostatom, pa ovo, pa ono…
E draga moja, sve je to mačji kašalj u odnosu na moje zdravstvene probleme, ali to očito nikoga ne zanima. A jedva sam izvukao živu glavu.…
piše: Viktorija Banić
Sunce veliko, toplo i žuto, baš kao dukat o vratu mlade snaše, grijalo je Mariju. Od rođenja. Voljela je ona slavonske žege i miris zemlje, baš kao i oštre zime sa puno snijega i sve svoje slavonske običaje.
Bila je tipično dijete Slavonije. Dijete koje marljivo radi od kada pamti za sebe, igra se i buči zajedno s ostalom djecom u sokaku, ide k misi i uživa u prasku ukrasa i boja nošnje na sebi i oko sebe u posebnim prigodama. A bilo ih je.…
Uoči skore promocije knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku – petak, 21.10.2016. u knjižari “Nova” na trgu Ante Starčevića, u 19 sati.
Iz naše arhive …objavljeno 09.11.2012.
Piše: Emil Cipar
Današnji dan mjeseca studenoga i godine 2012. je jedan četvrtak …osmi je dan u tom mjesecu. Od danas živim u Osijeku. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali eto …dogodilo se.
Osijek je metropola Slavonije. E sad …službeno on to nije, ali to Osječanima nije ni tako važno. Žive oni svoj život i ništa im ne znači što njihov grad nije glavni. Za njih on to jest, a mišljenje drugih ih baš niti ne zanima.…
Iz naše arhive/ objavljeno 20.10.2010.
tekst: Emil Cipar
Već nekoliko dana borim se sa samim sobom i onim mojim drugim JA, koji me uvijek navlači na grijeh, tjera da odustanem od principa.
O čemu se radi!
Kud god krenem oko mene gljive. Po parkovima, šumi, u voćnjaku… Izazivaju svojim izgledom svojom svježinom i ljepotom. Takva godina! …kažu poznanici.
Sve je to fino, ali gljive su malo teške za probavu, a takva…