piše: Sanja Rotim
Bio je to početak prosinca i u zemlji Djeda Božićnjaka atmosfera je već bila svečana iako je trebalo još puno toga uraditi.
Tvornica igračaka radila je danonoćno a vilenjaci su svaki dan odlazili u poštu kako bi podigli pisma za Djeda…
Čovjek je biće koje želi primiti informaciju, stvoriti je i predati drugima, stoga je Platon često isticao da je čovjek znatiželjno biće. U toj ljudskoj znatiželji trač sve više uzima maha među odraslima, ali i djecom.
U mjestu u kojem je živjela sedmogodišnja djevojčica Nela bio je to na prvi pogled prosinac kao i svaki drugi. Bližio se Božić i vladala je posvuda predblagdanska atmosfera. Ljudi su izgledali veselije nego obično.
Trinaestogodišnja djevojčica Maja je živjela na selu sa svojim roditeljima, braćom i sestrama.
Bio jednom jedan bogataš Zdravko. Nije radio niti jedan dan u svom životu a svo bogatstvo koje je imao naslijedio je od roditelja. Njegova vila je ličila na dvorac. Imao je dosta osoblja koje je radilo za njega, od portira, kuhara, sobarica i da ne nabrajamo dalje.…
Zove se Goga, Gordana. Penzionerka.
MILKA: A gdo je sat, denes nem niš naredila od tega lajavoga stvora. Halo.
Gospodin Ivica je bio jedna vrlo ambiciozna osoba. Imao je na umu otpočeti neku novu djelatnost kojom bi se mogao dobro obogatiti ali nije bio siguran koji bi proizvod ili uslugu mogao lansirati.