Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
ona svoje neodsanjano djetinjstvo sniva.
Lice joj rumenkasto, anđeoski čisto,
u sjeni zvijezda prosuta joj kosica plava,
pustite je neka spava, neka spava……
Jutra su im ruševine, i glad, i strah.
Jutra su bol koja para utrobu,
Tišće grudi, u njima su oči pustinja
U kojoj umiru snovi.
Projektili ubijaju živote,
Urušavaju temelje katnica.…
Ova se jesen grči bolesnija od prošle
Ima riječi koje lete
Sve je na vama različito
Jutros me nešto srce stišće,
Noćas,
Trčim ti svaki dan
Negdje visoko na dlanu nebeskoga mira
Što to ne mogu uhvatiti
Tužim državu,