Sanjine priče – Sanja Pilić
Pokrenula se kad je telefon zazvonio. Potrčala je saplećući se u predsoblje i onda, zadihana, zastala. Neka još malo zvoni, još malo s prizvukom molbe i nježnosti. Kako ne bi bila uhvaćena u čekanju, namještala je glas, oslobođena drhtanja, a ipak sva u nekom treperenju koje nije bilo vidljivo, okružena nemirom poput sitne paučine koja se ne miče, ali obasjana svjetlošću izgleda kao da diše. Činilo joj se dasanja taj pritajeni mir probuđen zvukom telefona, nakon što se…
Sanjine priče
ČOVJEK (MOŽDA) NIJE OTOK
Hodam. Hodam. Izvadim ruž, našminkam se. Pored mene zgodan muškarac. Pisac, kaže. Zaokrenem očima.NEKOĆ DAVNO
Sanjine priče
piše: Sanja Pilić
Bila jednom jedna kraljevna. A ta kraljevna bila sam ja. Samo nitko nije kužio jer sam stanovala u neboderu na šesnaestom katu. I morala sam ići u školu. A tata je pomalo cugao. Izgledala sam neuredno, bila sam prilično tužna.
Sanjarila sam o svome kraljevstvu. Nekoć sam imala dvorjane i svirala lutnju, zatim trčala u dugačkoj suknji po proplancima, a matematiku me podučavao gospodin Klarens. I živjela sam mirno i sretno. Tata bi me nježno ljubio prije spavanja, mama…
TREBAŠ SE UDATI
Sanjine priče
piše: Sanja Pilić
-Život je jedan …veli Babak dok se izležavamo u avionskim sjedalicama. -Imaš prekrasna usta i oženio bih te da nemaš tog tipa što te čeka u Zagrebu. I da nisi potpuno luda…
Smijem se. Ne prestajem se smijati. Babak priča kako je nekoć, prije četvrt stoljeća, njegova obitelj zbrisala iz Irana. Posjetio je rodni kraj prije petnaestak godina.
-Nikad više …kesi se. -Život je prelijep i prekratak da bih ga…
S KIM TREBA DOČEKATI BOŽIĆ?
Sanjine priče
piše: Sanja Pilić
Imam četrdeset godina i još nisam ulovila muža. Grozno. I ne samo da ga nisam ulovila, već sam uoči Badnjaka dobila nogu od ljubavnika psihijatra i tako zauvijek zapečatila svoj status usidjelice. To je nešto najgore što mi se moglo dogoditi. Mama me svojedobno podučavala strategijama osvajanja muških srdaca …i u tome sam imala uspjeha …međutim ni u jednoj vezi nisam izdržala dulje od šest mjeseci. Jednostavno, ne znam kratku priču razvući u roman, rekao bi moj prijatelj pisac.…
BICIKLOM DO SREĆE
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Sjela sam na bicikl. I Maša je sjela na bicikl. I Rene je sjeo na bicikl. I onda smo biciklirali… Bicikliranje je zabavno poput škakljanja, smijanja, jedenja kokica i izležavanja na livadi.
Vrtiš pedale i odvrtiš se u najljepšu priču.
U toj priči biciklisti su kraljevi, a biciklistice kraljevne. I svi su vrlo ljupki. I nikada nisu namrgođeni. Jer ne može se biti namrgođen dok voziš, a vjetrić ti mrsi kosu. I noge gaze gore-…
SOFIJA JE OTPUTOVALA
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ekscesna Sofija na četvrtom katu židovske kuće, na prozorskoj dasci, sasvim blizu bršljana po kojem se štakori penju, stoji. Dodiruje smrt stopalom, a rukom pridržava život. U sobi nikoga nema da je zaustavi ili gurne, sama mora odlučiti, sudbinu skrojiti, pobijediti dvije cure što se natežu i čupaju kose u njoj. Jer ona je izvan, na dasci, između nenamještene sobe i namještenog užasa pet katova niže, koji u potaji, skriveno sasvim, očekuje da se njezina noga malčice, malčice posklizne.
Sofija nije plin odabrala, pilule popila, uže zavezala. Ona se u mnoštvu ogleda, u očima drugih vidi. A te oči, bez kojih ne može, povremeno joj strašnu sliku ukazuju: da život njezin…
JEZICI, RIJEČI…
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Baka je s djedom katkad govorila njemački.
Značilo je da razgovaraju o ozbiljnim stvarima koje nisu za dječje uši.
Sjedili bismo u wohnzimmeru, a teta bi ušavši u sobu rekla Küss die hand.
Susjed bi nas pozdravljao sa Smrt fašizmu, sloboda narodu i smiješio se. Bojali smo ga se.
Uzvratila bih sa Zdravo.
Onda bih otputovala tati. U Split. Tamo smo gledali talijanski program na televiziji i držali se za ruke. Druga teta Vera pjevala je ariju iz opere Carmen u kupaonici.
Kuhala je salšu.…
KAKO SE ODLJUBITI DOK SI REKLA KEKS
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ah, nekoć sam bila vrlo zaljubljiva. Romantična. Blesava. Lako zapaljiva. Zanesena. Željna vječnog užitka. Sviđali su mi se dečki i stariji i mlađi. Kad bih upoznala pogodnog čovca zatelebala bih se k’o tele. Ono malo suvisle inteligencije što sam posjedovala samo bi se istopilo. Od hormona sreće grudi bi mi nabubrile, a mozak se spljoštio. Pretvorila bih se u najgluplju plavušu iz najglupljeg vica. Ukoliko bih ustanovila da je miljenik mog srca ujedno i vlasnik, naprimjer, afganistanskog hrta – odjednom bih pokazivala izrazito…
NA KAVI
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ženska ima lice groba. Malog, sprčkanog, zemljanog, s pokojim kamenom. Druga ženska ima lijepo lice, pravilno, s razmaknutim očima i ružičastim obrazima. Sjede u kafeteriji. Žena grob zove se Anina. Žena razmaknute oči zove se Marina.
– Da – kaže Anina – moj život bio je težak. – Pogledaj moju majku, s tim krhkim tijelom. Vadi crno-bijelu fotografiju. – Krhka. U toj selendri. …