događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Nakon prisjećanja na onu priču Robija K. (IIIa) – povratak s bojišli se – palo mi je napamet da san se i ja nakon skoro šest miseci izbivanja vratija s bojišlise na pollitiku. Moja bojišlisa je turistička sezona!
Jedini front koji još držimo u borbi protiv nadmoćnoga neprijatelja zvanoga državni bankrot. Sad kad je nastupilo primirje do slijedećega okršaja mogu kratit vrime i “brčit” se na pollitici. Vodila se teška borba za svakoga gosta kojeg se nije smilo…
Komentar na post Tako govori papa Franjo objavljen14. listopada 2013.
Crkva treba preispitati svoje stavove i vrijednosti koje promiče. Činjenica da je ženi uloga svećenice nedostupna odavno je uvredljiva. Povijesne su okolnosti svojedobno bile opravdanje za ovakav stav, no žena odavno nije podređena muškarcu, ovisna o njemu u materijalnom ili bilo kojem drugom pogledu. Žena je autonomno biće sposobno za vjerske i bilo kakve druge osjećaje.
Crkva kao institucija odavno je izgubila kompas. Tjerati djecu da idu na misu ili na vjeronauk kako bi skupili dovoljan broj pečata u…
Niko Kovač je rođen 15, rujna 1971 u Berlinu. Svoju nogometnu karijeru započeo je kod Rapide Weding, da bi kasnije prešao u Herthu 03 Zelendorf, poznatu po izvanrednom radu s mladima.Kako biti uspješan u Hrvatskoj danas
Osijek-Online.com
Imam plaću od 6.000 kn neto. Imam 7 revolving kartica od AMEX-a, ECMC, DINERS, VISA kod više banaka. Na svakoj imam oko 6.000 kn minusa ili duga. Kako? Pa jebiga ljudi treba se živjet. Nisam imao televizor pa sam si kupio plazmu od 112 cm na 65 rata. Svega 117 kn mjesečno do 2016. Jebi ga, kaže susjed, kaj će ti plazma kad nemaš Blue Ray player pa sam si i njega uzeo na 64 rate što je svega 56 kn mjesečno.
Tu je i komp na 36 rata mjesečno, pa i kuhinja s tehnikom, auto…
piše: Martina Budimir
Vrti se moj ringišpil vrtoglavo jureći u sunovrat! U deliriju gledam stvarnost kroz izmaglicu. Mučnina, adrenalin, oštri zrak dere mi pore. Ljudi se prelijevaju sa stvarnošću. Smrt.
Je li ovo najbliže smrti prije onog pravog, sudbonosnog susreta?
Neodoljivi poriv za vrištanjem. Hoće li me tko čuti? Pa, na vrtuljku se od svakog poštenog posjetitelja očekuje da vrišti. Pokušavam dohvatiti čovjeka ispred sebe. Ne uspijevam. Istodobno me grabi …
Silvio Stilinović
–Zapravo mi je jako hladno …zamišljeno će Stjepan nekome u paralelnome svijetu.
Nastavio je razgovarati tiho, tresući se. Govorio mu je o hladnoći koja mu je probijala mišiće, živce, krvne žile i kožu.
– Ali, ta hladnoća ode od kostiju prema površini! …zaključi. I ponovo počne drhtati. A Sjeverac je puhao histerično ravnomjerno već četiri, pet sati… Ni sam ne zna koliko. Toliko, koliko je zapravo…
piše: Nada Magazin
Kad je stari rimski car Dioklecijan da učinit palac usrid Splita za guštanje svoga penžjuna, narafski da u temu palacu nije bilo kampanela o’ svetoga Duje. Caru to opće nije tribalo,
On je samo učinija mauzolej di je tija da se utiraju njegove kosti i kosti o’ njegove žene carice Priske. Za one ča ne znaju, na gornju sliku se vidi kampanel i bivši mauzolej, danas katedrala.
Kako je ti car bija veliki progonitelj kršćani, sudbina mu je vratila…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ E, to moram poslušati, pomislih objavljujući najavu predstavljanja romana dviju mladih hrvatskih spisateljica: Ivane Šojat Kuči i Ivane Bodrožić.
Istina, dan prije, poradi redovitih obaveza, propustih, najavljen i na Hrvatskom glasu Berlin, seminar o Miroslavu Krleži kao i predstavljanje Slavenke Drakulić, Igora Štiksa i Bore Čosića …dobro, njih sam već slušala prije i više puta pa …
piše: Antonio Gavran
Neprestano susrećem ljude koji bezvoljno govore o svom radnom mjestu mrzeći svaki trenutak boravka u tvrtki u kojoj su zaposleni jer netko nad njima vrši teror i ugnjetava ih. Kad razgovaram sa svojim prijateljima i poznanicima i kad se netko od njih buni protiv tvrtke u kojoj je zaposlen pitam ga što si učinio po tom pitanju? Njegov odgovor bude sasvim očekivan: -apsolutno ništa. Kako onda očekivati bilo kakav pozitivan pomak?
Čovjek koji reagira na ugnjetavanje nadređenih većinom u očima…
piše: Emil Cipar
Berem kupine koje su ove godine izdašno rodile. Berem ih uz rub poljskog puta na Hohenhagenu u Remscheidu u Njemačkoj.
Čuko ne uživa baš u kupinama, ali ima razumijevanja za moj posao i strpljivo me čeka na putu.
–Što ćete praviti od kupina? pita me slučajna prolaznica.