Roko Dobra
Luku Paljetku
Povojem Sunca povila te mati
kad je Assisi, sred umbrijskog praha,
voljom Gospoda, odredio dati
i meni brata bogatog siromaha.
Jer ni ja nemam već dugo svog brata,
kao ni Luko u onom sonetu*,
u kom je dúše otvorio vrata
i tebi, bratu, i svemu na svijetu…