događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Katarina Pavlović
Milijunti put povrijeđeni od iste osobe mi postajemo pokvarene igračke. Tu smo, ali se s nama ne može samo tako lako igrati.
Da se ne lažemo! Svi smo mi nečija pokvarena igračka nastala slučajno, u neznatnom djelovanju, nastala odlazeći, uništena svakim korakom izdaje. I tako postane pokvarena, ne svira, ne svijetli, ne reagira na bol.
Sretnu li se dvije pokvarene igračke, one nemaju što izgubiti.…
RAZGOVOR S POVODOM: Naš mladi tenor, Goran Cah privodi kraju školovanje na Akademiji za umjetnost u Berlinu
razgovor i tekst: Sonja Breljak
Kratko podsjećanje na upoznavanje?
-Upoznali smo se prije četiri i pol godine na mom dolasku u Berlin. Došao sam iz Lipika. Rođen sam u Pakracu 1988., osnovno obrazovanje završio u Lipiku, srednju ekonomsku i upravnu u Osijeku, ali ja sam uvijek bio nekako u dva smjera. Kao dijete sam pjevao u osnovnoj školi u zboru i bavio sam se stvano puno glazbom, svirao sam harmoniku.
Kad se zbio taj trenutak kad si riješio da će glazba biti tvoj odabir?
–Zapravo, jako sam volio pravo a paralelno sam se bavio i pjevanjem, fagotom, imao sam tri velike ljubavi i došao je moment kada sam trebao prestati s pjevanjem jer je studij prava zahtijevao više vremena.…
foto: Sanja Husajina
Berlin/ U crkvi svetog Sebastiana, sjedištu Hrvatske katoličke misije Berlin, 61 mladiću i djevojci je u netom prošlo subotnje prijepodne podijeljen sakramenat Svete potvrde.
Darovatelj potvrde bio je pomoćni biskup Matthias Heinrich.
Slavlje Svete potvrde glazbeno je pratio Mješoviti crkveni zbor s Mehringdamma pod ravnanjem Matije Ćosić, solistica Ana Draganović te ženski vokalni sastav DueDeni.…
Oni znaju da je Crna Gora njihova domovina, pohađaju crnogorsku školu, a u svoje slobodno vrijeme hrvatsku nastavu
piše: Snježana Akrap- Sušac
Nakon šetnje „Opatijom bajnom“, obgrljena morem i kamelijama, nije me iznenadilo što su mi u hotelskoj sobi slike moga vrta i mojih kamelija, koje odavno nisu zapravo moje, stalno bile pred očima. Taj cvijet, uz mimozu, oduvijek mi je bio simbol bokeljske ljepote i profinjenosti.
Što mi znači Boka i zašto sam otišla, pitanja su koja neću postavljati jer je sada to besmisleno. Ne znam…
piše: Sonja Breljak
Essen/ Oni koji i djelomice prate Hrvatski glas Berlin znaju kako je glavna urednica, točnije gore potpisana ja, trebala knjigu “Ono malo duše” autora Emila Cipara, našeg pokojnog urednika i kolumnista, preminulog 10.10.2014. godine, predstaviti u netom prošli petak, u Essenu. I bi tako. Jer, ove vam prve dojmove i pišem iz središta Essena. Rano je jutro, vani je ugodna tišina jer je ulica u centru Essena gdje me ljubazni domaćin, Hrvatska matica za Ruhrgebiet smjestio u hotel, gradska, pješačka, trgovačka zona.…
Komentar na tekst “Tjerajući smeće, vraćamo smeće”
Dražen Radman/ 09.06.2016./ “Ono što rade, ne rade za narod, već za same sebe kako bi zadržali položaj što su ga zauzeli, položaj kojeg besmisleno smatraju vrlo ozbiljnim, a koji je uistinu kukavan i odvratan. Ne govorite nam da činite nešto za narod, to nije istina.
Sve odvratnosti što ih čine, poduzimaju samo zbog sebe, zbog svoje vlastite pohlepe, svoje vlastite sebičnosti, svoje vlastite taštine, svoje vlastite osvetoljubivosti i svoje osobne svrhe, kako bi mogli malo produljivati pokvarenost u kojoj žive i koja im se pričinjava …
Život i priča iz kojih se uvijek i iznova, da puno naučiti
PUT DOBROTE /Iz naše arhive … objavljeno 24.02.2014
piše: fra Miro Babić iz Kenije
Dovezao sam se do centra Subukije, rastao s mojim bosanskim gostima pa produžio na lokalni market kupiti hranu za srednju školu koju za siromašne đake vodim ovdje u misiji.
Školska godina je upravo počela, uselilo se oko 150 đaka od drugog do četvrtog razreda, a prve razrede tek trebamo upisivati pa će tako, ako Bog da, doći još stotinjak djece.…
(Nakon 40 godina u svom Brodu sa svojima – III. nastavak)
piše: Josip Prudeus
Dok normalni pisci, spisatelji, književnici, ljudi peru vični pišu kraće i duže pjesme, slažu mudrotvorine u više-manje tanje i deblje knjige, slažu svoja djela na police knjižnice i knjižare – ja črčkao svega pomalo.
Istinabog, ostade nekoliko knjižuljaka (svaki na svoj način manjkav). Sadržajne grijehove primam na se, ali glede uređenja, ni za živu glavu, propuste nisu priznavali oni koji bi ih uređivali, sređivali, tiskali.
