Anela Borčić
Kad bila sam bila dijete i bolesna
kroz prozor sam gledala u zid preko puta naše kuće
U naborima kamena bilo je mnoštvo lica, čitav grad;
vesele oči, dječja lica u igri, Pinokiji i Švrće
profili turobnih staraca, trudnice u snu
težaci na konjima, starice i utvare jezovite
iskrivljene čeljusti, noge na glavama
povorke nekih čudnih životinja…