Nada Vučičić
Ne znam se opraštati
Mahnuti
Poljubiti
Otići
Zaboraviti
Zatvoriti vrata, zaključati
Nalet vjetra za tren ih otvori
I potjera leptire na let…
ONLINE PROMOCIJA “VIJENCA”
“Vijenac” – književni list za umjetnost, kulturu i znanost organizira i poziva na online promociju posljednja tri broja (“kriznog”) Vijenca u četvrtak, 30. travnja u 20 sati na Facebook stranici “Vijenca”.
U online promociji sudjeluju: akademik Viktor Žmegač, kolumnist Vijenca, prof. dr. sc. Danijel Labaš, Odjel za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija, prof. dr. sc. Dragan Damjanović, Odsjek za povijest umjetnosti …
SKRIVENI HEROJI NAŠEG VREMENA
piše: Dragica Trumbetaš
U proteklom razdoblju nije bilo puno dobrih vijesti. Slike razrušenog grada, prazne ulice, ljudi zatvoreni u kući, prazna dječja igrališta, škole zatvorene.
Nisu to lijepe slike, nismo sretni što je to dio našeg života, ali niti život, ni vrijeme u kojem će živjeti, čovjek ne bira. U kotaču vremena, koji se neumorno okreće,, iskoči život, a kotač nastavi svojim putem, dalje u svojoj beskrajnoj vrtnji.…
BAKA PRIČA IVORU PRIČU
SVE ĆA LJUBIN, TO SI TI
PROFITIRANJA U RH
tekst: Marko Jareb
Jedan sveučilišni profesor, sada pokojni, rekao je:
– Ako želiš o nečemu pisati ili govoriti moraš imati u glavi sliku o tome. Jer, dodaje on, ako ispred sebe imaš neku sliku i ona ti je dijelom pokrivena i ne vidiš je cijelu, onda o njoj ne možeš ni relevantno pisati odnosno govoriti. Tako je, kaže on, i o nekoj materiji, ako ti postoje rupe u glavi o spoznaji iste, nemaš pravu sliku o toj materiji. S druge pak strane je i stručnost da o nečemu pišeš ili govoriš također vrlo bitna, kaže on.…
PISMO CORONI
piše: Ljiljana Jerončić
Nesretnice! Ušla si tiho, sasvim tiho, kao i da nećeš. Još nam nisu zacijelile rane domovinske tragedije, nedavnih boli. Čuj mene, nedavnih a prošlo je 30 godina.
Podsjetila si me na tužnu priču mog života, kada sam, kao i danas, ostala, danima u svom domu, noseći tešku bol. Šok, strah, osjećaj nemoći……
NIJE OVO NAŠE VRIJEME
TRAGOVI LJUBAVI
Die Spuren von Liebe
piše: Mirjana Blašković
Ne, nije ovo “moja priča”, iako bi možda lakše bilo pisati o sebi… Ili možda ne bi?
Ovo je priča o mojoj ujni, ženi, koja mi je, pored moje majke, uvjek bila oslonac i potpora.
Rođena u malom slavonskom selu, nekoliko godina prije drugog svjetskog rata, u kojem ostaje bez oca.Vrijeme teško i surovo za sve, a osobito za djevojčicu bez očinske ljubavi i brige.
Školovala se poratnih godina u obližnjem gradiću, stanujući kod svećenika i pohađajući tadašnju realku. Još i danas napamet zna stihove Šenoine “Kugine kuće”,…