piše: Jadranka Haznadarević
Kada me moja pokojna mama vodila sa sobom na kopanje, obično je to bilo za kaznu zbog loše ocjene. Svaki put kad zastanem da malo ispravim kičmu, ona bi dreknula:
– “Kopaj kopaj vraže, paš vidit jel lakše kopat ili učit knjigu, ne budeš li učila ispisat ću te iz škole pa ćeš čuvat Brnjakove svinje.” –
Ma ništa mi na svijetu nije bilo mrže od kopanja, možda jedino…








