Mirko Popović
ustajala sam između simfonije i maestrala
nizvodno za suncem mirisao je lipanj
je li netko spaljivao naše pjesme
ili je povjetarac lebdio na obrazima
uranjala sam žudno u podrijetlo priče…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Što nam je više? Probudimo se iz ovog ružnog sna, iz ove opsjene kojoj smo sami otvorili vrata svojom prizemnošću, svojim sebičlukom i kukavičlukom, i strahom i šutnjom!
piše: Dražen Radman
Tražim prave riječi za reći nešto… I sve me vuče da se ovdje može i treba kriknuti, izreći bol i potrebu na način koji bi mogao dotaknuti, odškrinuti vrata nečijeg srca, nekoga tko se već prestao crvenjeti, ali ipak ima još uvijek nade za njegovu dušu…
Sve mi se više čini da idemo ka nekom ponoru, nekoj skoroj tragediji… Centrifuga je sve jača i sve brža i ljudi će se naći u situaciji da će gorčina i mržnja prijeći na sljedeći korak, na utjelovljenje……
Piše: Dragica Šimić
-Što ga je to iznenada zaustavilo u djetinjoj igri, nestašnom trku kroz zgusnutu masu ljudi, mahom nasmijanih, preplanulih od srpanjske vrućine, prepuštenih blagdanskom raspoloženju?
– Razmišljao je dok je pogledom pratio Lufthansin avion što je nadlijetao Zračnu luku Zagreb pripremajući se na spuštanje.
Uzbuđenje je u njemu raslo do kulminacije i miješalo se sa iznenadnim bljeskovima sjećanja.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Sve je započelo jutarnjim pozdravom dobrodošlice i traženjem što boljeg mjesta u autobusu, a on je bio krcat ljudima kao košnica pčelama. Bili su to planinari i ljudi treće životne dobi. Nakon što nas je predsjednik Društva umirovljenika pozdravio i upoznao s planom putovanja, iz grla se zaorila pjesma. Prva na redu bila je himna graševini, vinu koju je proslavilo moj pitomi gradić diljem svijeta.
Stihove je napisala gospođa Ljerka i nose naslov Moja graševina.
Kad Kutjevom pjesma krene
A sunce isprati kišu,
piše: Sandra Marelja Muić
foto: Filip Brala
Još jedan vikend za pamćenje u Zadru. Treću godinu zaredom, utrka Wings for life World Run, koja se organizira u 33 grada diljem svijeta u isto vrijeme, odvija se i u lipom mom gradu.
Prekrasna sunčana subota i nedjelja prijepodne, u prvoj pagodi do starta radimo na evidenciji prijavljenih koji dolaze po svoj broj i svoje majice s logom.
piše: Ivanka Cvitan
Dobri roditelji daju svojoj djeci korijene i krila.
Korijene da bi znala gdje im je dom, krila da odlete kada dođe vrijeme. (napisao je netko)
Vijesti su prepune: maloljetnik ubio, poginuo, ubio sebe, premlatio, zapalio, silovao.
O sportskim natjecanjima, humanitarnom radu, naprednim učenicima malo se piše.
Nekad su u školama radili učitelji koje je dijete uvažavalo. To se…
Piše: Slavica Jurčić
Ona (neka se zove Ružica) je o njemu razmišljala dvadeset godina. Mislila je o njemu, o Ivanu.
Njihova ljubav počela je u burno vrijeme, u vihoru rata. Ivan je njoj pisao nježne pjesme s ratišta i šaptao joj pri sastanku nježne riječi, bojeći se da će njegova nježna Ružica odlepršati ako glasno progovori.
Taj snažni ratnik i veliki čovjek volio je nju, tu mladu i nježnu djevojku. U njoj je vidio svu nevinost svijeta.
Njihov prvi susret bio je popraćen prašinom i zvukom sirena. Ne znajući koliki je strah u njoj, povukao ju je u obližnje skrovište. U njemu je gorjela želja da joj vidi lice, a u mraku podruma njeno srce je tuklo kao u mlade srne.…