Dan kad je hrvatski nogomet izgubio smisao
piše: Igor Matijašić
Obožavam nogomet i već kao klinac sam se zaljubio u njega. „Upijao“ sam poteze vrhunskih igrača koje sam zajedno sa svojom ekipom pokušao „kopirati“ na travnatom igralištu (popularnoj gmajni) na kojoj smo bili „po cijele dane“.
Bila su to drukčija vremena, bez interneta i mobitela, vremena kad se utakmica na televiziji očekivala s velikim nestrpljenjem, posebice derbiji velike četvorke klubova bivše države. Dinamo i Hajduk bili su pojam, igrači čije smo sličice lijepili u album,…
-Poštovana gđo Breljak, uz savjet jednog svojeg FB poznanika iz Slavonskog Broda, odlučio sam posjetiti Vašu web stranicu “Hrvatski Glas Berlina”, koja mi izgleda jako zanimljiva, te sam Vam odlučio uputiti ovu poruku za potencijalnu suradnju u pisanju i uljepšavanju Vaših stranica iz zanimljivosti vezanih uz Grad Zagreb i Hrvatsku (pretežno povijesno-kulturne zanimljivosti, prirodne ljepote, etnologija, itd
Da li biste mi vjerovali kada bih vam rekao da je lijepa naša prepuna prirodnih i povijesno-kulturnih znamenitosti po kojima smo unikat, ne samo u Europi, nego i u cijelom svijetu?
Ako se ja pitam
Glavni likovi ovoga teksta dvojica su mladića, obitelj jednog od njih, Županijski sud u Šibeniku, a radnja se dogodila i još uvijek se događa od 2011. sve do danas. Mjesto događanja grad je Šibenik.
Da je put u pakao često popločan dobrim namjerama, izreka je dobro poznata svima. Ali kada vam je put za neko dobro djelo popločan zimskim uvjetima i olujnom burom neposredno pred svibanj, onda se već zapitate, jeste li možda trebali češće filtrirati tu svoju kaljužu savjesti i učiniti kome kakvu dobru stvar ili onaj posljednji odverglani očenaš s mislima na fejsbuku možda ipak nije bio tako skrušen.… 
Dragi čitatelju, vjerujem da si upoznat s predstojećim događajem – Noć knjige.
… 
U toj nam je kući zaista bilo lijepo i zanimmljivo, ali je i taj stan ipak bio pretijesan za šesteročlanu obitelj. Ne znam gdje je tko spavao, ali se sjećam da je za mene svako veče postavljana postelja na podu. Žujo je bio siguran stražar pa su ljeti ulazna vrata uvijek bila otvorena. Uz Žuju, mi smo negdje nabavili jedno malo bijelo štene, pa čim bi se ujutro pojavilo sunce, ono bi utrčalo u kuću, došlo do mene i počelo me buditi ližući me po licu.…