Priča iz naše arhive
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Nad mojim je gradom tih dana, nekako baš u ovo doba prije više od desetljeća, proljeće već ostavljalo prve tragove. Zna u Bosni to biti i lijepo vrijeme, buđenja prirode, povratka boja i topla iščekivanja. Ali tada nije! Umjesto proljetnih pljuskova i lagane grmljavine, tek odjeci teškog oružja iz daljine. Pa bliže… I zrak je težak i zagušljiv… I ništa više nije isto. Ni grad a niti ljudi.
O čemu razmišljam dok odlazim? Mislim vratit ćemo se za deset, dvanaest, petnaest dana i sve će biti kao prije. Čvrsto držim djecu za ruke. Dječaku su dvije a djevojčici četiri godine, meni trideset. I evo nas na izbjegličkom putu, bez odmora i povratka, iz grada u grad, iz države u državu……
