događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
A rekao bi im neku lijepu riječ
piše: Emil Cipar
Hrvatska svojim topografskim izgledom podsjeća na zmaja kojemu bi glava bila Istra, trup sačinjavaju Lika i Dalmacija, a ostatak bi bila krila.
Glava i trup dobro su poznati, imaju razvijeni turizam što nije ni čudo jer se nalaze na lijepom Jadranu dok su krila, a pogotovo njihov vrh …Slavonija i Srijem potpuno zaboravljeni.
Slavonac sam i ne mogu se pomiriti s tim, ali moja Slavonija tone i…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Organizator trinaeste po redu zabave naslova “Veseli se Posavino“, Zavičajni klub “Brođani” , bijaše iznenađen.
Pa čime, sad se sigurno pitate ?
E, pa, eto, bijaše iznenađen brojem gostiju kojji su pristizali i pristizali duboko u noć i to pošto su već danima prije zabave, sve ulaznice bile rasprodane.…
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Još zima je. A vidi ovo čudo! I život je često takav. Kao pogled na ovu sliku. Trnjem i cvjećem posut. Preprekama i slavolucima ispunjen. Suzama zalijevan, smijehom obasjan.
Kako je život čudan. Neda se zaustaviti, klicom, granom, cvijetom progovori.
Čarolija porculana
Piše: Marijana Šundov
Zimski dani u Briselu ispunjeni sa oblacima, vjetrom i nepredvidljivim pljuskovima najbolji su za druženja unutar četiri zida. Nisam bila jedina koja tako misli. Stoga su ovaj kišoviti tjedan zaredali pozivi na kavice.
Inače trenutno se krećem u šarenom, međunarodnom, vojno-diplomatskom društvu žena i djevojaka koje ostaviše na neko vrijeme svoje profesije i poslove kako bi bile uz svoje muževe ili partnere. Ima zgodna engleska riječ za to „spouse“ – u…
Pariz/ U ime Udruge AMCA-Paris najljepše zahvaljujem na ovom sažetom napisu.
Presretni smo da je konačno nakon 14 godina posla i natezanja Matoš od jutros 07.02.2014 sjeo na svoje definitivno mjesto a sutra (danas 8.veljače, op.u) ćemo ga svečano počastiti otvorenjem i zadovoljstvom svih nas koji smo to tako dugo čekali …
Neću kriti to kako je bilo ludo i nezaboravno.
Tekst: Marko Sladić, Črčkarije
Netko u prašumi, netko na drugoj strani planete, netko na Mjesecu. A ja?! Ja sam svoju avanturu života doživio, prije nekoliko godina, u srcu Zagorja, točnije Krapini, kamo sam se zaputio ne znajući tko i što me tamo čeka. Bio je to pravi pravcati spoj na slijepo.
Na put za Samobor, krenuo sam sa svojom ekipom u večernjim satima, dan prije stare godine. Odsjeli smo u jednom samoborskom hostelu u kojemu smo, tada, bili jedini gosti.…
Komentar na tekst “Slavonija za lajkanje”
Milica Schmidt/02.02.2014./Der Weg ist das Ziel…ili Put je cilj….Kad odeš u “Tuđinu” znaš da nisi doma i vuče te stalno natrag…a vuče te večinom zato što ne možeš, gdje god bio imati sve …baš nitko nemože imati baš sve …. Tako da moraš čitav život putovati…sa sjevera na jug i obrnuto…to je sudbina migranata…i oni putuju čitav život da bi našli to što misle da im je važno….ali ipak ima i takvih koji znaju što je dobro za dušu…a ispunjena i zdrava duša čini zdravog čovjeka …u domovini ili našem zavičaju je naša duša ispunjena od lijepote krajolika ….šarenih ……
Eno ga jeba mater svoju, platio je sve režije!!!
Bloger Krule
Jebo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam kurac usiljenih tekstova)
Normalan životni standard podrazumijeva neke stvari koje obaviš a da ih ni ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom životnom standardu normalno.…
Kožarićev Matoš na klupi od subote u Issy-les-Moulineaux-u
piše: Aleksandra Brnetić
–Ako hoćete da vam Zagreb ne švapčari, da vam djeca ne postanu nehajni kulturni divljaci, da zavole ukus i uglađenost, da zavole domovinu, ljepotu i slobodu, učite ih francuski!
To je prije punih stotinjak godina Zagrepčanima preporučio njihov sugrađanih Antun Gustav Matoš kao lijek protiv tadašnje austrougarske germanizacije.
