Na pismo 90. godišnjeg Filipa Ćorlukića Predsjednici RH i Predsjedniku Vlade RH stigao je i odgovor u kojemu mu iz Ureda Predsjednice, između ostalog, srdačno zahvaljuju na pismu koje je prožeo “zanimljivim sjećanjima i lucidnim promišljanjima”. S pravom! Da je to tako, uvjerite se i sami.
Predsjednice RH i Predsjedniče Vlade RH,
prvo da se predstavim: 90 mi je godina, fizičar sam, radni vijek sam proveo inženjerski radeći u industriji i za industriju, a poslovi su me vodili od nordijskih zemalja do Etiopije i Bangladeša. Zavičajno sam Bosanac, 40 sam godina živio u Zagrebu, a sada 20 u Puli. Objavio sam 12 knjiga iz različitih područja – od čega tri obimne u minule dvije godine.
Već tradicionalno u štuttgartskom HKSU „Velebit“ održava se ličko prelo na kojemu se čupa vuna, plete, prede, štrika, pjeva, pleše…
„Svoju dugu stavljam u oblak i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje. I kad god navučem oblak nad zemlju, tada će se u oblaku pojaviti duga…“ (1. knjiga Mojsijeva 9-13, 14)
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
Berlin/ Kad ove godine Hrvatska kulturno umjetnička i sportska zajednica Berlin, bude organizirala tradicionalno, svečano obilježavanje Međunarodnog dana žena, u subotu, 11. ožujka u večernjim satima, ženama i štovateljicama žena, tom će prigodom biti predstavljena i knjiga naslova
S devetnaest godina pun si snova. Bilo je ratno doba, 1993. godina. Nije bilo neke prilike za posao, ali sam bila uporna i nisam se predavala.
Ovoga vikenda Osijek je bio domaćin teniskog spektakla, Davis Cup susreta između Hrvatske i Španjolske.
Priznajem, beznadno volim slova, pa kad već moram čekati, tješim se proučavanjem šarenila novinskog kioska. Nema te aplikacije, niti portala koji ima tako širok izbor slovnih informacija – tko komu, zašto i koliko, oženio, razveo, utajio, slagao, osumnjičio, priveo, ukinuo imunitet ili namjerava… Standardno.
Pridjevi su promjenjiva vrsta riječi, pridjevaju se imenicama, odnosno opisuju imenice. Mijenjaju se baš kao i imenice prema rodu, broju i padežu.
Danas je jedan od najbolnijih problema hrvatske škole –disciplina, problem o kojem se ne govori dovoljno, jer se i dalje smatra da je disciplina u učionici ( mir i tišina) zasluga dobrog učitelja, a da je loš učitelj ( ma što to značilo) onaj koji ne može uspostaviti disciplinu.