piše: Viktorija Banić
Čekala sam na tramvajskoj stanici i proučavala oko sebe sve što se može proučavati, ne bi li natjerala vrijeme u neku višu brzinu. Pogled dolje – cipele, papirići, spuštene torbe i vrećice. Pogled gore – reklame, fasade, ptice, grane…
Na pola puta, između stopala i oblaka, uđe čovjek u moje vidno polje. Malo je reći uđe….
Osamdeset godina je, sigurno, nanizao na zemlji. Visok i tanak,…








