piše: Dijana Čupić
– Vruće mi je! – probudio me ženin glas iz nemirnoga sna. Kako bi bilo da malo otvorim prozor, možda je Jozo malo popio u lovu, pa svašta priča?
Osjetio sam kako se i dalje meškolji u krevetu, a njezino pomicanje bilo je kao mali plimni val, koji se širio na moj dio madraca dok sam se ljutio na civilizacijsku izmišljotinu zvanu bračni krevet.…
U ovoj zemlji rastrganoj
Berlin/ Obredi Uskrsnoga bdijenja, slavlje Kristovog uskrsnuća je usubotu 15. 04. u 18.00 sati u crkvi svetog Bonifacija te u 18.00 i u 23. 00 sata u crkvi svetog Sebastiana.
Drage Hrvatice i Hrvati izvan Republike Hrvatske,
U kaminu je pucketala vatra, plameni jezici su ostavljali tajnovite sjenke na zidovima hrama. Na stolu je gorijela svijeća. Nježni zvuci su ispunjali prostor. Na zidu je kuckao sat, jedini znak prolaznosti vremena. Udisala je miris jasmina u toj zimskoj večeri, mirisi, boje i zvukovi klavira su se sjedinjavali u čudesne nijanse jednog davnog ljeta. Sjećanja su bila tu u njoj, ali su bila vanzemaljska, zagrljena svijetlošću, koja kao da je dolazila iz dalekih galaksija, a opet je bila tu, osjećala je njene dodire, kao sretna milovanja.…
preda mnom papir
Vijest o Židakovoj smrti me doslovno zatekla!
Evo štioci dragi uskrsa san izgleda ka i Lazar poza puno vrimena. Kako? Pa bome lipo jerbo se nisan javja jušto 5 miseci, pet dugi miseci šutnje ča meni baš ne leži.
Mi koji smo u znoju lica
Berlin/ U njemački glavni grad je stiglo “Uskrsno jaje od srca”, tradicionalna hrvatska pisanica, samo nešto viša od dva metra i oslikana rukama majstora naive: Josipa Gregurića, Đure Jakovića, Stjepana Pongraca i Zlatka Štrfičeka.