Brigita Krišto …17. 04. 2011. godine/komentar na tekst Hrvati prosvjeduju
Ovakve presude bole, ubijaju ljudsko dostojanstvo, ruše čovječnost. U glavi mi samo zvoni misao: “što sada napraviti? “Što svaki pojedinac može napraviti da spriječimo ovakvo sramoćenje hrvatskog naroda da spriječimo omalovažavanje domovinskog rata, da vratimo barem mali dio onog što su naši poginuli očevi, djedovi, braća dali za slobodu u kojoj mi danas bez grižnje savjesti uživamo. Zanimljivo kako se presuda događa netom prije Velikog tjedna, neki bi rekli da je to tek puka slučajnost no ja vam u slučajnosti ne vjerujem. Ovo je opomena odozgo, ne smijemo dopustiti da se zaboravi i obezvrijedi domovinski rat niti jedan vojnik niti jedan general ne smije se tako osjećati. Vjerujte, od nevjerice i tugovanja nećemo puno postići, dragi moji Hrvati trebamo se svi mobilizirati za pravdu i dostojanstvo hrvatskog naroda, za obranu onog što su naši očevi prije dvadeset godina počeli, mislim da im toliko dugujemo!
U glavi mi zvone riječi one Matoševe pjesme 1909:
…” Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u uzama.”…
