piše: Martina Budimir
Znate onaj osjećaj kada vam se zamagli vid, izgubite pojam o prostorno-vremenskom kontinuitetu, polako vam postaje mučno i mislite da ćete svakoga trena izgubiti svijest?
Namjerno ponovno koristim alegoriju „ringišpila“ jer ipak najbolje prikazuje stanje nacije. Odustat ću ovoga puta od one kako propadamo u ponor, jer, majko mila, već smo davno trebali tresnuti o njegovo dno, a ovo je vrtnja bez kraja, strašnija od ikakvog propadanja upravo zbog tog svog kontinuiteta.…
Mislija san da san sa ovon godinon završija sve moje štorije koje san tija notat na kartu u ovon 2014 godini. Je šipak.
Poslije bakine smrti ni djedu se više nije ostajalo u Bosni, pa se i on preselio k nama u Slavoniju.
…
Ne zatvaraj mi punistre ni škure
Zadar/Hladno je jutro, grabimo prema gradu ja i Mala vlast, more svo naježeno od toliko čekane bure. Gdje koja barkica na pučini, a do gradskih vrata dva- tri vlasnika kućnih ljubimaca promrzlih prstiju.
Zagreb/ 27.prosinca 2014./ Ponovo je ono čudesno doba u godini …vrijeme radosti …mjeseca najduže noći u godini pa ipak pobjede svjetlosti …Doba nade …vrijeme preispitivanja …
Bugojno/ Ovako izgleda Bugojno ovih dana, pred Božić i Novu godinu.
U srijedu, 17. prosinca o. g., osječki su Šokci ispričali najljepšu božićnu priču i tako zaključili još jednu uspješnu godinu.