tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Vrijeme došlo za ponovni posjet Obrovčanima, da vidim kako se spremaju za zimu, je li se preko ljeta šta popravilo, promijenilo, dogodilo.
Prekrasno sunčano jutro u petak, sve još profitira od kasnog ljeta, boje su pune vedrine. Iskričava modrina mora preko Masleničkog mosta me pozdravlja prije nego skrenem kroz kršnu pustoš gdje tu i tamo netko šeće sa svojim stadom ovčica i koza.…
I berlinska opunomoćenica za integraciju i migraciju uvrstila se u nepreglednu kolonu njemačkih političara koji građane pozivaju na izbore. Sredinom tjedna u jednom je apelu podsjetila one sugrađane o čijim se društvenim problemima brine, da je izborno pravo jedno od temeljnih građanskih prava.
Kako javlja
denka Gleißberg/ 13.9.2013./ Poštovani gospodin Omrčen, toliko toga ste ovdje strpali u jedan koš, da na kraju se dobiju utisak ne daj BoŽe samo vi i vama slični, znate što je demokracija.
Dan u kome sam našla zlatnik i proslijedila ga …savršen, nemjerljiv, neponovljiv.
Dīte
Ako bi se hipotetski postavilo pitanje žanra romana, moglo bi se prije nego i nabrojimo sve mogućnosti reći: Jest. Roman zavjere, ratni roman, roman zločina, povijesno-dokumentaristički. Ono što zasigurno jest je: antiratni.
Prokiselila nam zimnica, a nismo je ni načeli, tek je spremili na police. A baš smo mislili da smo se opskrbili barem dok ne počne iduća predsezona i vriska oko broja turista.
Danas, kad smo napokon dobili priliku biti članom velike europske obitelji poput nezahvalnog sina u stanju smo zariti oštricu u leđa svakome tko nam se usprotivi, jer „Hrvatskom nitko neće brisati pod, ona nije ptičji rezervat!“
Ljeto pomalo izmiče i bliži se svome kraju, ostavljajući za sobom još pokoji ambijent oduševljenja – naoko nevjerojatnu kompoziciju boja; od žuto-zlatne, preko crvene i purpurno-ljubičaste do tame noći.