tekst i foto: Nikša Smoje
Split/ Dragi moji, svi od reda …
A one lude i išempjane ekipe, ekipe moje mladosti iz Spinuta od prije četrdeset godina! Skroz su poludili.
Palo im, ludima, napamet da otiđemo na rafting niz rijeku Cetinu.
LJUDSKE ISTINE NA STEĆCIMA
Ponekad se pitam ČEMU PISATI, kad su najbitnije ljudske istine ovdje rečene ...veli naša suradnica i vrsna spisateljica, Božica Jelušić, i prenosi niz natpisa na stečcima, koji odolijevaju zubu vremena.
1066 godineTi, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda. I vratio se,jer tami neima nista, do ponovo ti sam. Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio, bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti.
A KAKVO ĆE BITI VRIJEME
Putešestvije nesuđenog “sina od optičara”
piše: Željko Jelavić
Vjerojatno ste čuli šaljivi odgovor na pitanje tko je sinoptičar, a ako niste – sinoptičar je “sin od optičara” (optičarev sin)!
E, pa u istom tonu se nekako i ja ovih dvadeset i kusur godina meteorološkog bivstvovanja nosim s pitanjima o prognozi vremena. Ljude jednostavno “ne dotikavle” ili se ne mire s činjenicom da smo mi na…
POZIV NA ZAJEDNIČKO DJELO
Sagradimo hrvatsku kapelicu Majci Božijoj u Banneuxu – svetištu svih naroda
piše: Marijana Šundov
Banneux Notre Dame je ljupki zaselak smješten nedaleko Liege-a u Belgiji.
Tridesetih godina 20.stoljeća kao i drugdje u Europi osjećale su se strašne posljedice ekonomskog sloma 1929.godine.
Bilo je to vrijeme gladi i siromaštva, bilo je to vrijeme jačanja nacizma, u Belgiji susjednoj Njemačkoj.
NASTAVAK ŽALOSNE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Prije točno mjesec dana, kolega Emil Cipar izvijestio je u kolumni o jednoj (eh, da je samo jedna!) žalosnoj hrvatskoj priči.
Naime, Zvonko Čulina, dragovoljac Domovinskog rata, hrvatski branitelj iz Nove Gradiške javno je progovorio i poručio kako bi prodao i vlastiti bubreg jer je na to prisiljen u nemogućnosti prehraniti obitelj. Stvarno žalosna priča.
E, sad ta priča ima i nastavak i prijeti da postane još žalosnija.…
JEDNA ŽALOSNA HRVATSKA PRIČA
Iz naše arhive …objavljeno prije točno mjesec dana
Živjeti kao bubreg u loju, ili prodati bubreg da bi živio
Piše: Emil Cipar
Imao sam prijatelja u djetinjstvu čiji je otac bio partizan. O kako sam to zavidio prijatelju. On nikada nije gladovao, bio je uvijek dobro obučen i u njihovoj kući je bilo svega. Imao je uvijek nove školske knjige, jedini u razredu je imao atlas i nije u ničemu oskudijevao.
Prigodom nekih praznika, Dana Republike i slično, njegov otac je dolazio u školu i pričao nama djeci kako se oslobađala i stvarala …
NOVI SVEĆENIK U BERLINU
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Na blagdan Male Gospe, dan rođenja Blažene djevice Marije, bilo je lijepo i svečano u crkvi svetog Bonifacija, na Mehringdammu, jednoj od tri crkve gdje se u njemačkoj metropoli sveta misa slavi na hrvatskom jeziku. -Marijo, o Marijo, o kako lijepa si, zvijezde sjaje oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmom slave, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si, pjevao je crkveni zbor.
Misno slavlje je predvodio dr fra Ivan Macut, netom pristigao u Berlin a nakon što je odlukom Franjevačke provincije, fra Ivan …
DRUKČIJA RAZMIŠLJANJA
Lustracija i strahovi
piše: Mirko Omrčen
Kad je u pitanju očišćenje hrvatskog društva od zločina i zločinaca bivšeg komunističkog režima, onda postoje i drukčija mišljenja od onih koji misle da je to jedna nužnost.
Tako bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin (HDZ) kaže: – Danas nakon 16 godina stabilne hrvatske države veliko je pitanje čemu bi služila lustracija. Mislim da je to bespredmetno i ja nisam za lustraciju (2006. godina).…
VEČER S PRIJATELJIMA
Na otvorenoj probi “Wellebita”
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Ne tako davno, slušali smo ih u prostorima Hrvatske zajednice gdje uobičajeno sviraju u povodu Dana državnosti Republike Hrvatske.
Prošle godine zasvirali su i na pozornici dvorca Charlottenburg, u sklopu Blistave noći klasike u organizaciji Saveza hrvatskih društava Berlina.
GOVORITI JEZIKOM LJUBAVI
Pisma iz Belgije ...s odmora u Hrvatskoj
…ponijeti sjećanja
tekst i foto: Marijana Šundov
Primošten/8. rujna 2013./ Gledam valove, nadiru nošeni maestralom preko stijena na obali. Potom se povuku, za njima ostaje svjetlucavi mokri trag i morska trava.
Gledam igru valova i vjetra. Netko je napisao „More poslije bure izbacuje bisere“ – sjetim se tih riječi.
Upravo je čudesno kako se iz riznice pamćenja pojedine misli i sjećanja pojavljuju potaknuta nečim – nekim prizorom, mirisom, pjesmom ……