događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Emil Cipar
Vratih se s višetjednog puta po Europi. Bio je to put unutar granica države na koju se još moramo naviknuti. Ali navikavanja se ne bojim …mi Hrvati smo majstori u tome, to nam je hobi, bolje rečeno: to nam je glavni sadržaj života.
Uglavnom sam boravio u Njemačkoj. U Remscheidu, gradu u Porajnju, u pokrajini Sjeverna Rajna-Westfalija.
IZ DRUGIH MEDIJA ...sbplus/tportal/Hina
Žene u crkvi trebaju služiti a ne robovati
Aktualni zahtjevi za brisanjem spolnih i rodnih ograničenja, u nekim reformiranim kršćanskim crkvama konkretizirani i u ravnopravnu ulogu žene u vjerskim zajednicama i organizacijama do mjere u kojoj su žene ne samo svećenice, već ih postavljaju i za biskupice, ne mimoilazi ni Katoličku crkvu.
Ne samo ‘dnevna praksa’, nego i vrlo konzervativni stavovi i ponašanje u različitim crkvenim pitanjima, izborom argentinskog kardinala Jorgea Marija Bergoglija za čelnika Crkve, sve više se…
Piše: Mirela Bajlović Marasović
Bolnice mi nisu baš najomiljenije, ne volim ih …ne osjećam se sigurnom …u tom okruženju se prije svega osjećam izolirano, bespomoćno, jadno …a ja se ne volim osjećati tako! Volim biti svoja, neovisna …a ovdje u bolnici, uvijek, ali uvijek, ovisiš o nekome i nečemu!
No ovih dana sam čest gost u bolnici …ovaj put ne zbog sebe, svog stanja, svoje dijagnoze …nećemo o tome …ne volim kad me se dijagnosticira …to se radi na latinskom …znate onako s…
piše: Nada Magazin
Ovo je profesor koji je dobija nekidan Nobela. Čovik nije ni zna da ga je dobija. Nije ima mobitel, bija je navodno na nekom pješačenju i kad se vratija, rekli su mu poznati da mu čestitaju i tako je dozna za lipu vijest.
Tako nekako.
Beznačajnosti kojima se bavi su sasvin trivijalne, ta koga briga za tamo neke početne trenutke, znanstvenu istinu, bozone i ostale…
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Berlin, Remscheid ili koji drugi grad/ Izgubih pojam o tome koliko je to kilometara, koliko sati, koliko iza i koliko još, koliko oblaka što promiču. Koliko godina, koliko odlazaka, povrataka. Koliko spakiranih torbi i kufera. Koliko suza. Raširenih ruku. Koliko snova ……
Iz naše arhive …Ovu priču objavismo 18. rujna 2011.
SANJINE PRIČE
piše: Sanja Pilić
Ukoliko se želite riješiti problema u životu, najjednostavniji način je da promijenite svoj stil odijevanja. Svojedobno sam po svijetu šalabajzala s velikim torbetinama i u suknjama s rastezljivim strukom koje su padale preko koljena. Izgledala sam poput intelektualke nježna srca koja pokušava spasiti svijet, a bilo bi bolje da se ubije ili promijeni frizuru. Uglavnom, moje lice odavalo je osobu koja ne zna odbiti kolegu s posla kad je ovaj zamoli da mu bude jamac za stambeni kredit sljedećih sto i pet godina. …
PISMA IZ BELGIJE
Jesenja prodaja kolača ili …O velikodušnosti
piše: Marijana Šundov
Bruxelles/ 12.listopada 2013./ Jesen je obojila drveće po parkovima. Predivno je, pravi vatromet boja i plodova. I izlozi su u znaku jeseni i predstojećih blagdana.
Do početka studenoga ima još dva tjedna ali tikve raznih boja, i ukrasi za Noć vještica ili Halloween (Hallowe’en) kako ga ovdje zovu – na svakom su koraku.
Bloger Krule
Neki dan je ministar zdravstva Ostojić, zajedno sa još 2 ministra, dočekivao turiste na graničnom prijelazu Bregana. Kad sam to čuo, ja sam mislio da turisti po novom moraju na sistematski pregled prije neg ih pustimo u našu državu.
Znaš ono… vađenje krvi, vožnja bicikla, EKG… pa ko je zdrav, može ući u državu a ko nije, nek kampira na granici. Čemu inače ministar zdravstva da dočekuje goste. Kako to da nikad ministar obrane ne dočekuje goste neg uvijek neki ministri poput…
Nikola Šimić Tonin/ 01.10.2013./ Neupitna i potpuna pjesnička pismenost, poetska nesputanost, modernorst, reduciranost izbrušene do punog i čistog blještavila riječi, pjesma samo takva, poentiranost u završnici pjesme manirom vrsnog znalca.Silvio Stilinović
…I bila je tu lijepa gospoja u ranim pedesetim. A mališan je trčao oko nje. Prepoznatljivi bijeli obrubi gdje mu je nekada bila potkošulja, a sad ga je opržilo sunce.
A ona je bila stvarno lijepa. I tužna. Nosila je duboke, crne, sunčane. Skrivala je sjetu tuge iza neprogledivoga crnoga stakla. Bila je sama. Je li njena tuga dolazila iz njene samoće? Ili je dojam bijele plaže i drhteće plave površine mora, lijek za sjetu tugu. Ipak, svako malo smijala se dječačiću… Sama, s duboko…