događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Ogledalo je čudnovata stvar jer gledajući se u njemu često si znamo prikrpati mali million fizičkih mana za koje mislimo da nas okrnjuju u svakodnevnom životu i umanjuju našu ljepotu.
Dnevno provodimo veći dio dana maskirajući te fizičke nedostatke kako bismo prema našem mišljenju vanjskom svijetu prezentirali najljepši dio sebe i pokazali se onakvima kako mi želimo da nas drugi gledaju svojim očima. Na žalost,…
Dajana Sabo
Rođena je 1990. U Vukovaru, a sada živi u Slavonskom Brodu. Dajanina poezija je životna poezija iz jednog mladog, ali događajima bogatog života. Odrasla bez oca, koji je poginuo u Domovinskom ratu s majkom u prognanstvu …prerana smrt majke… sve je to ostavilo tragove. Poezija je dijalog sa samom…
UVOD
piše: Emil Cipar
Jedan sasvim normalan susret na stranicama Hrvatskog glasa. Čitateljica, koja je i autorica izdala knjigu, pa nas informira. Knjiga se zove „ Neka mi sudi Hrvatska, a ne hrvatsko pravosuđe“. O knjizi smo već pisali. Zanimala nas je osoba koja piše o kojoj se radi, razlozi, život, svjetonazori …sve nas je zanimalo.
Iza imena autorice Veronike Vere, stoji jedna osoba, jedan život, jedna sudbina… Sve je to dosada ispunjeno bolom, nepravdom, razočaranjima, odricanjima… A ipak …Vera se uspješno opire vjetru i udarcima.
Na sve te izazove Vera ima samo jedan odgovor …ljubav.…
Jedna životna priča (1)
piše: Veronika Vere
Polako nježno i stidljivo prva jutarnja zraka sunca odluči ući kroz moj prozor. Najprije nekako bojažljivo, a onda se ohrabri pa brzo svoju žutkastu boju najprije prospe na moje jedno pa na drugo oko. Sve jača svjetlost već davno probuđenog sunca i mene natjera da se razbudim. Kao da mi govori; Hajde ustani, ne gubi vrijeme, imaš još puno posla danas. Nisi valjda zaboravila kako je važan dan?
Dosjetivši se, iznenada sam skočila iz kreveta i na brzinu obukla stvari pripremljene još od jučer. U mojoj još pospanoj podsvijesti tiho je nešto šaputalo;…
OSVRTI
piše: Nada Landeka
Prije stotinjak godina, s namjerom da se s domaćeg teritorija ukloni neprijatelj – zmije otrovnice kojih je bilo u velikom broju, netko se dosjetio da za sve ima lijeka, pa tako i za otrovnice, jer se u svijetu prirode sve vrti u neprekidnom krugu, a svijet prirode je utemeljen na ljestvici – jači se hrane slabijima.
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Što sam stariji to sam nostalgičniji. Tako je i kod jela. Privlače me stari okusi, mirisi, začini… Tako je i s kotlovinom, koja sve više otima mjesto popularnom roštilju. S kotlovinom me vežu uspomene iz djetinjstva.
Nismo ju nikada pripremali kod kuće. Jeo sam ju ponekad na jesenjskim sajmovima u Slavoniji. Pripremali su ju Romi. Naročito je omiljena u virovitičkom kraju. Bila je povoljna po cijeni i jaaaako…
PUTOVANJA
piše: Nada Landeka
Kako pojasniti jal i ljubomoru u srcima najbližih, i najsrodnijih?
Nekad davno, dok sam još bila djevojčica, u mom susjedstvu stanovala su dva brata. Kuće jedan do drugog, reklo bi se da su im vrata gotovo dodirivala jedna druga, a oni su bili kao stranci. Nikada se nisu pozdravljali. Kad bi se sreli na ulici, prelazili su na drugu stranu ulice da bi izbjegli pozdrave, s prezirom bi jedan kimao glavom kad bi koji od susjeda rekao štogod lijepo o onom drugom bratu. Svakim danom mržnja je bila sve veća i teža. Gotovo da su svi u susjedstvu osjećali mržnju u zraku, koliko je teška atmosfera bila zbog njihove netrpeljivosti.…
OSVRT
piše: Ivek Milčec
Vjerujem da su mnogi od nas čitali knjige, napise ili gledali filmove o legendarnome junaku Robinu Hoodu koji je otimao bogatima i davao siromašnima. Da li se baš sve tako odigralo nije toliko ni važno, tj. ako u legendama ima i pola istine to je već velika stvar jer se uvijek išlo obrnutim redom; tko jači taj kvači. Kako god bilo Robin Hood ostao je engleski šumski vitez-dobrotvor, prirastao srcu potlačenih, obespravljenih i marginaliziranih narodnih masa diljem svijeta.…
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Doba kiselih krastavaca naziva se u novinarstvu vrijeme, kada nema dovoljno vijesti i događaja da bi se ispunile stranice.
Međutim fraza je nastala u Berlinu krajem devetnestog stoljeća i nema nikakve veze sa novinarstvom, nego se odnosila na opću nestašicu. Kada se nije imalo što za jesti onda su kiseli krastavci iz Spreewalda bili delikatesa. Odnosilo se to na manje kvalitetne krastavce, koji su kiseljeni ljeti.…