Slavica Sarkotić
Ponekad noću budi me plač
To jecaju polja zarasla u drač
Tamo gdje bili su klasovi zlatni
Pusta je ledina i putovi blatni
Slavica Sarkotić
A TAKO BI LAKO BILO BITI SRETAN
SJEĆANJE
SRPANJ / reminiscencija
piše: Slavica Sarkotić
Srpanj. Početak srpnja. U zraku titra onaj staklasti odsjaj jare, negdje u krošnji pijuće žedni ptić, na drvenom plotu okrenuti naopačke suše se crveni i plavi lonci za mlijeko.
Sjedim s bakom na kockastoj crveno – zelenoj deki prostrtoj uz dio zida koji je u sjeni.…
ZAVIČAJNI SONET
MALA PRIČA S PUTOVANJA
“Čovjek sve izdrži kad je prisutna ljubav.”
piše: Slavica Sarkotić
Berlin-Zagreb/ Na stolcu do mene, dijelio nas je samo prolaz, sjedila je žena, Njemica, po godinama rekla bih starija od mene.
Ušla je u autobus čini mi se u Dresdenu, pogledala broj mjesta i sjela pored gospođe za koju sam kasnije saznala da je Hrvatica kao i ja.
Vrijeme je prolazilo u tišini, čulo se samo drndanje kotača i šum kiše kako udara po staklima jer kišilo je negdje između Dresdena i Praga.…
JAL, GLUPOST ILI OBOJE
MALO O BERLINU, VIŠE O SRCU
piše: Slavica Sarkotić
Čovjek voli djecu. Naravski. Gotovo svaki čovjek. Ima i onih koji ne vole nikoga ali ti su srećom rijetki. Slijedom toga, volimo i unuke. I nema toga što ne bismo za njih učinili, zar ne?
Da odu na Aljasku pokušali bismo za njima. A oni nam vječno izmiču, kao što je i red, jer oni rastu i razvijaju se a mi starimo i postajemo slabiji.…
SVATKO IMA SAMO JEDAN ŽIVOT
Svijet kakav želimo, trebamo i moramo sačuvati
piše: Slavica Sarkotić
Sunce. Besplatno.
Zlatna polja uljane repice u proljeće. Zelenilo mahovine. Besplatno.
Visibabe koje proviruju iz snijega. Obrisi šume s uspomenom na ljuljačku od granja koju je napravio djed. Miris jorgovana i šumskih jagoda. Besplatno.…
Moj dom je pod nebom od opala