Nada Vučičić

Nada Vučičić

Mi smo umrli dušo sjećaš se
Pred plodovima razlistalu jesen
U ružičnjaku posebnih ruža
Uzgojenih starim reznicama

.…

više

Nada Vučičić

Pitam mudraca sa Istoka:

Koliko halja mora biti duga
i kosa bijela oči prazne
u grlu da zaječi trombon
i opraštanja ne budu kazne?…

više

Moja domovina više nema granice ali ima ljude, nesretnike, siromahe, izgubljene, one koji još nose nadu da može biti promjena.

I šljam koji misli samo na vlastitu dobit!

Glupost ili bolest?

Ovi potonji su u sudstvu, politici, državnim poduzećima… moćnici ministri, župani, gradonačelnici.

Poniziti, oteti, uništiti čovjeka kao da je nula na njihovoj listi jer im ne treba.

više

Nada Vučičić

Ponekada osjećam da nisam s ove planete
Međuprostor između neba i zemlje
zarobio me , ne da mi mira
Izbačena (bez sjećanja) iz Svemira
čudnim putanjama plutam i skitam
.…

više

Nada Vučičić

Željela sam biti kiparica
Oblikovati dane
Kipariti izumrle ptice
Oblačaste anđele
U očima posebnih…

više

Nada Vučičić

O dušo draga daj se umiri
Osluškuj maestral i kad vjetar lomi
Sjenke kao hod iskonski vidi
I živi…
Živi
strah da te ne slomi…

više

Nada Vučičić

U veljači oblaci skrivaju putovanja
Neostvarene snove  i tajne postojanja
Ptice odustale od odlazaka
I priče koje smo skrili u nama

.…

više

Nada Vučičić

Volim ovaj grad dok ujutro
čekam i čekam autobus,
i kad mu je voda zamućena
i zrak zagađen.

Volim ga…

više

Nada Vučičić

kada se jednog jutra probudim
a znam da hoću radim na tome
i ugledam sunce na mom prozoru
kako sjaji iz sasušenih kapi prošle kiše
zgrčenim rukama davit ću mrtvu ribu
smrznutost joj zagrijavati do bola…

više

Nada Vučičić

Moj učitelj je govorio:
treba ukrotiti maštu
pa sam vitlala lasom
nespretno vežući mu čvor

.…

više