Ivan Babić
Bio si moj
a da to nekoć
nisam znao
dok se zemljom
hodati moglo
dok se sunce
o grane vješalo
i oprano rublje
na buri s treskom sušilo…
Ivan Babić
NEŠTO
Sad kad je sve prošloGLAS
DAN ZA SEBE
SAN
Ivan Babić
Sve mu je mijenjalo pogled.
Izranjanje sunca iza oblaka.
Dodiri. Poljupci. Blizina daha.
Neizvjesnost. Jesen. Ponajviše
jesen. Jesen blizine i
opraštanja. Tišina u vrtu,
neobrane biljke, suho lišće,
mrka zemlja i san, san kojega
je sanjao o tom istom vrtu, o
vrtu u jesen kojega zbog
nečega ne može više vidjeti,
kojega tko zna zašto sada
može samo sanjati.
Sve mu je mijenjalo pogled.Izranjanje sunca iza oblaka.
Dodiri. Poljupci. Blizina daha.
Neizvjesnost. Jesen. Ponajviše
jesen. Jesen blizine i
opraštanja. Tišina u vrtu,
neobrane biljke, suho lišće,
mrka zemlja i san, san kojega
je sanjao o tom istom vrtu, o
vrtu u jesen kojega zbog
nečega ne može više vidjeti,
kojega tko zna zašto sada
može samo sanjati.
OVO TI OSTAVLJAM
JUTRO
POGLED
GUSTA ODRINA
Iz nove knjige “Pogledi” koja će biti promovirana u rujnu
Ivan Babić
Iz te guste odrine pod krovom
s rasušenom i oštećenom
crvenkastom ciglom, iz modre
stare loze probijala se i
treperila nestvarna svjetlost
što se nije širila dalje već je
ostajala kao izmaglica na tom
lišću i u prostoru među lišćem,…
