Sutra je Božić, a gdje smo mi?
Iz naše arhive/ objavljeno 24.12.2015.
piše: Ivica Vlašić
Faljen Isus i Marija…! Kucilo se, macilo se, telilo se, ždribilo se, plodilo se, rodilo se… sve vam zdravo i čestito bilo, pilići pod plast, a kobo na hrast… pi pi pi pi piiii… Čestit Vam Badnjak, na Adama i Evu! I na dobro vam doš’o Božić, Isusovo porođenje… – tako bi kazivali mladi čestitari ‘položajci’ nekoć u cik zore na Badnjak, prema običajima u većini slavonskih sela……

Berlin/ -Znaš mama, sutra je …veli mi kćerka danas. Ja upravo ronim po stihovima, po nekim drugim, onozemaljskim prostranstvima, pa odsutno odgovaram:
Godine, dani, mjeseci, sati
Kako će mi objasniti odluku jednog 25 godišnjeg Jean-Michel Nicoliera, koji je napustio svoju obitelj, svoj dom, svoj život, da bi kao francuski dragovoljac došao u Domovinski rat, „Jer (je) misli(o) da im treba pomoći“ i koji je do kraja ostao u Vukovaru, gdje je i pao, bez obzira na mogućnost povratka u Francusku, jer je „to (bio njegov) izbor, i u dobru i u zlu.“. On se nije odreknuo sebe i svojih vrlina – ni kada je strah bio najveći.…
o daj mi bože zefir sluha

Kenija/ Kada sam konačno svoj 40-godišnji terenac kojeg već godinama vozim bez kočnica, s napuklom šoferšajbom i bez retrovizora uspio zamijeniti mlađim polovnim terencem, već nakon par dana imao sam nezgodu na blatnim putevima koji jedino postoje ovdje oko mene.