MOJE RAZGLEDNICE: FONTANE
piše: Marijana Šundov
Zagreb, 14.siječnja 2016./ Ima jedno meni tako drago mjesto u Zagrebu gdje su – nazvat ću ih uvjetno „ neke stvari koje volim“ – fontane i knjige.
U Ulici Hrvatske bratske zajednice smjestila se predivna, moderna građevina, stakleno-mramorna kocka Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a odmah preko ceste su fontane. Knjižnica će biti predmet jednog od narednih tekstova.
Danas, tema su fontane – te posebne građevine – proizvod ljudskog nadahnuća i stvaralaštva, a ujedno odraz potrebe i umjetnosti.
Ove fontane blizu Nacionalne i sveučilišne knjižnice konačni izgled i broj dobivaju prošle 2016. godine.…
Pretvorila sam ljubav
Onim danima kada nas sunce počasti svojim zrakama, mogao bi se čovjek i nasmiješiti i reći: “U kakvoj smiješnoj državi to živimo, pa nikada nam nije dosadno.“.
Praznovjerje je čudnovata stvar.
Ušla sam u Borhesovu knjižnicu nelinearne književnosti, u njegov vrt razgranatih staza, u grananje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti, u svjetlosnu dimenziju postojanja.
Ne odlazi mi ti, zjenico oka mog.
U Njemačkoj će od 13. do 22. siječnja biti prikazan igrano-dokumentarni film Jakova Sedlara ‘Nisam se bojao umrijeti: domoljubna misija Antona Kikaša 1991.’
U našem domu se nekako spontano uvriježilo da, kada razgovaramo o moru i o ribi, odmah prijeđemo na dalmatinsko narječje. Tako i moj zet postane Dalmatinac poštujući onu staru narodnu; odatle si, od kuda ti je žena.
U dalekoj zemlji, jednoga dana,