piše: Marica Žanetić Malenica
U Dubrovnik sam stigla autobusom jednog lipanjskog nedjeljnog popodneva 2000-te godine. Sutra ujutro pratim, za glasilo tvrtke u kojoj radim kao novinarka, međunarodni skup o nuklearnoj energiji.
Ako igdje nisam doma, onda na ovakvom događanju nisam – ni zbog vrlo specifične stručne tematike ni zbog istog takvog engleskog jezika kojim govore sudionici, uglavnom stranci.…

