ZBOGOM

Marijana Dokoza
Još si uvijek hrana kojom utažujem svoju glad
Moja si bol i nemir,
Je li to bila ljubav?
Odabrala sam njega.

Zbogom moja ljubavi sa brežuljaka zelenih,
Ne znam postoje li toliko tužne riječi
Koje bi opisale svu bol i ovo stanje,
I primile suze koje me noćas obuzeše

više

UMOR U STVARIMA

Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene

Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca umivene plaču

više

RUKE VEČERI

Marijana Dokoza
Kako da se ne izgubim u rukama večeri,
Dok se  približavaš neljudskom brzinom,
Kako bi se preko tvoje vinula u visine
Oh, kako bih je skriti htjela!

Željela bih odletjeti na mjesto posve nepoznato,
Izgubljeno na dnu mora
Netaknuto od ljudske ruke,
I dotaknuti te instrumentom koji miluje dušu

više

EVO MENE …MOJE DAME!

Povodom Međunarodnog dana žena pronašli smo u našoj arhivi članak našeg, nažalost preminuloga, suradnika Milorada Cifreka. Njegova riječ je i danas aktualna i mi se rado prisjećamo na dragog kolegu.

piše: Milorad Cifrek 


Osmi mart je … oliti ožujak …Pa, kako vam drago! Meni je drago jer znam da je to Vaš dan ali i priznajem da ga najviše slavimo mi muški.
Normalno je da posle birtije s prijateljima trčimo u zadnji tren kupiti nešto svojim ženama ili ljubavnicama …kako već koji od nas ima sreće …
Evo …ja skoro pa pretvorio ovaj predivan dan u muški dan …ispričavam se u startu. Ovo je ipak Dan žena. Žena …ne žene!…

više