Vinko Pavić
Strepim, jesam li i ja samo sjena,
Ili prazan list u pjesničkom rokovniku,
Ili u mraku raširena zjena,
Il’ prekinut lanac u obiteljskom rodovniku.
Strepim da možda nisam klupko mašte,
Jer prosta duša vapi snagu hladnog zdenca,
O, da bar budem slovo sred knjižničke bašte,
Il’ tek jedno pero u krilu plamenca.…