Dubravka Borić
Uzavrilo sunce,
štrodon čelešton,
putuje…
putuje …
U blišćilu zlotnen,
šarenilo plaže
caruje …
caruje …
08 POEZIJA
BITI VRIJEDAN SUDBINE
Božica Jelušić ….Zapisi i refleksije
Ponekad mislim da sam trebala biti NETKO DRUGI, da zaslužujem neku jednostavniju sudbinu.
Mogla sam biti moja susjeda, nekad davno, prije pola stoljeća, čeprkati po vrtu, razvlačiti mlince, ići na nedjeljnu misu, ne čitati novine, biti ponosna na djecu koja recitiraju na školskoj akademiji, biti ushićena kad odem u toplice ili na kirvaj u susjedno selo.
Hladna ondulacija i topli obrok, sudjelovanje u “životnim dramama” …
NA CVIETNICU
NAJLJEPŠE MJESTO SUSRETA
PIVČIĆI
OČI BOJE VLTAVE
MJESTA STALNOG POVRATKA
piše: Božica Jelušić
ŠODERICA, podravsko more, jedno je od takvih mjesta, gdje se vraćamo ponovo, u svim godišnjim dobima.
Voda je mirna, veoma čista, u plićaku se kroz nju prozire kamenje, krupno kao dječja šaka, neobično lijepih boja i svjetlucavih odraza.
Vidi se i korijenje lopoča, potonuli ostatci grana, kore, rese, kroz koje promiču jata ribica, poput traka srebrnastog lamea.…
MOJ GROB
Na današnji dan 21. ožujka godine 1913. rođen je u Lukovdolu u Gorskom Kotaru Ivan Goran Kovačić– hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritik. Poginuo je u okolici Foče, 13. srpnja 1943.
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,…