Jadranka Ivanović-Bolog
Kada plačeš nada mnom
da li to i sebe žališ,
kao u snu o modrom moru
u kome je otok mali kamičak
o koje se modro more sapliće.
Kada se srdiš na mene
da li se to i na se srdiš,
kao što se modro more
od modrine zaledi……
nigdje nikog, nikog nema
Gdje to hoću
Ne osjećam više ni vjetar ni glad,
Složene kao u nekoj pradavnoj igri
Ispustio jednu rič u cmilje