Ivan Babić
tijelo je puž
uvrnuti skrivajući bitak
što puzi i dodiruje
vodeno carstvo
mliječno otajstvo
što u galaksije grudi nadire
pa se suši i mrvi u prah
kojeg vjetar širi
po pustinjskim dinama…
08 POEZIJA
MONOFONIJA DUŠE
JEDAN MOMENAT MIRA
NJEŽNO, NJEŽNO, NAJNJEŽNIJE
VABIM TE MORE
MOJ PRADID MATE
Vinko Pavić …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)
Moj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.
Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.
Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća bilo mračno, tegobno i mistično. Ko uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …
KAD DĪTȄ SE RODĨ
ZA ODRONIMA SRCA
NIJE UVIJEK LAKO
ZOV DOMOVINE
Anđelka Korčunalić …iz zbirke “Stih u boji mora”
Sanjam te lijepu.
Sa sunčane obale dozivaš me glasno
i pjevaš jezikom moje majke,
mirišeš na ružmarin, kadulju i vrijes.
Pitam se, kad te konačno vidim,
od pogleda na lice ti bez osmijeha
i od mnogih dojenja ovješene grudi,
hoće li u očima mojim ugasiti se krijes.…






