08 POEZIJA

Marijana Dokoza
Još si uvijek hrana kojom utažujem svoju glad
Moja si bol i nemir,
Je li to bila ljubav?
Odabrala sam njega.

Zbogom moja ljubavi sa brežuljaka zelenih,
Ne znam postoje li toliko tužne riječi
Koje bi opisale svu bol i ovo stanje,
I primile suze koje me noćas obuzeše…

više

Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene

Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca umivene plaču…

više

Marijana Dokoza
Život ne može biti život,
I biće moje ne može biti ispunjeno
Sunce me ne može dodirnuti,
Ni svjetlo njegovo osjetiti ne mogu.

Život ne može biti život,
Ako u njemu nema makar zrno tvog dodira,
Blizine koja me sigurnom čini,…

više

Marijana Dokoza
Vodi me kući i oslobodi me,
Čujem zvonjavu na zvoniku stare crkve,
Doziva me,
Kročim teškim koracima bez ruke pomoći.

Vodi me kući i oslobodi me,
Krik za plavim morem čujem
Za suncem koje mi raduje grudi,
Ej, moj dragi, svojom me dobrotom zaštiti.…

više

Marijana Dokoza
Kako da se ne izgubim u rukama večeri,
Dok se  približavaš neljudskom brzinom,
Kako bi se preko tvoje vinula u visine
Oh, kako bih je skriti htjela!

Željela bih odletjeti na mjesto posve nepoznato,
Izgubljeno na dnu mora
Netaknuto od ljudske ruke,
I dotaknuti te instrumentom koji miluje dušu

…

više