Zvonimir Nemet
Kad sklonište duše odškrine vrata i…
Počnu da izlaze note…
Kao u sevdahu pune čežnje…
Tuge…
Iz vojvođanske žice kapne suza…
Postaneš neizmjerna čežnja i vraća te…
I srce te vuče…
Šumovito, zemljano i vodeno bude……
08 POEZIJA
SMISAO POSTOJANJA
Jelena Stanojčić
Od mora tvoje ljubavi, majko
U tragovima su ostala samo zrnca soli
Što iskre kao najsjajniji biseri u tvome gnijezdu,
Vraćajući duh prohujalih godina
I tebe, majku, najsjajniju zvijezdu.
A sad si odjevena u suton čekanja
Požuruješ dane na rub bez povratka.
Ušuškavam i grlim tvoju bespomoćnost
Dok um mi zarobljen smislom postojanja
SVETAC
SAMO ČUT JE KAKO DIŠE
I BUDE TAKO NEDJELJA
(NE)SPOKOJI
ZLAĆANOM JUGU
NA KRAJU PRIČE
ISTINA
Jelana Stanojčić
Mislili su je obeščastiti
Nevinu uprljati, ukrasti joj ime, iskriviti,
Mislili su zatvoriti je u tamnicu, spaliti na lomači
Mislili su pokopati je tri metra ispod zemlje,
I zauvijek joj oduzeti sjaj.
Mislili su da je se nitko više neće sjećati
Da je zaboravljena, oskrnavljena, blijeda i jadna
A ona se pojavila u svoj svojoj veličini
U svoj svojoj raskoši u pravom trenutku, na pravome mjestu.…