Adolf Polegubić
poput zrele trešnje
otvaraš se suncu
između kamena
i mora
duša ti sniva
08 POEZIJA
LUTKA KOJA DIŠE
Kristina Rogić
Kiša lupka o prozore moje
Pleše po njima…
Noć… još jedna noć… bez nas
Samo prsti tvoji ožive lutku ovu,
kao magijom život udahne tvoj mi glas
Drugima mrtva; ledena, umjetna, kamena
Tebi žena; tebi koža, tebi usne, tebi koljena
Čekam da ti dođem u kožu; na kožu, pod kožu
Da ispišem svoje ime na tvoja ramena……
MOJA MAJKA
SONET O SNU
Sven Adam Ewin
Ja sam na muci. Na muci ozbiljnoj, velim:
Srce i dah i um… ja sve to usporavam.
Sve mi je nevažno. Ja samo želim, želim:
Da spavam, spavam. Da spavam, spavam i spavam.
Anđeo spava u raju. Šišmiš u mraku.
Ribe u vodi spavaju. Ptice na grani.
Svinja u blatu. Čiopa crna u zraku.
Virus blažen hrče u staničnoj membrani.…
HOĆU LI I JA U RAJ
U povodu smrti izvanrednog čovjeka i svećenika, fra Bonaventure Duda (14.01.1924.-03.08.2017.)
(„..I duboko me smiri pjesma, možda jedina, mog nekada učitelja, velikog filozofa i teologa, a mlad je umro – kao Isus, u 33. godini života. Bio je to franjevac, Bonaventura Ćuk (+1941.) Po njemu su mi nadjenuli ime(…)“ fra Bonaventura Duda)…
LAKO JE BITI PTICA
PTICE SANJALICE
NJEGOVE SAM USPOMENE DIO
PORTRET
Jadranka Ivanović-Bolog
Na svadbama i sahranama vidimo se ponekad
i pričamo o već odavno shrvanoj sreći,
sve je neki odbljesak to što još živimo
bačenih mrvica za vrapce i laste.
Između nemati i imati nema više laži,
sve su samo godine više ili manje,
slično nekom odbjeglom, ranojutanjem snu,
svi zajedno živi i umrli stojimo na nekoj ledini
kao obiteljski portret uslikan od Sunca ……
LAKU NOĆ, SLAVONIJO
Marija Iličić
Naslonilo sunce ka zapadu glavu,
polako mi vjetrić šapuće u kosi,
što mirise dana ovog na izmaku
tiho polagano u prošlost odnosi.
Nedjelja je sveta pa sve već počiva,
a ono što nije na počinak stremi.
Mirovali danas kosci i ratari
da bi sutra bili za posao spremni.
Odjekuje zvono. Zdrava je Marija,…