Ti, koji u očima tugu nosiš
i korakom teškim nikud ideš.
Ti, koji osmjehom ljubav prosiš
i njime srce vješto kriješ.
Ti, koji se šaptom nadaš
i nebrojeno si puta pao…
tvoje oči snatre smaragdno nebo
češljaju pramenove zore
pletu tišinu u čvorove sreće
svijet se u njima ogleda
čist i nevin
a suze su oceani
koji oplakuju vrijeme…
Umirale su na putu
dok su tražile redoslijed
hoće li prije ili poslije
hoće li rimu ili slobodu
papir ili ekran
gubile sjaj i čistoću
čekajući pravo vrijeme
pjesme
moje.…