Kristina Rogić
Vjetar me donosi k tebi…
Umiru cvjetovi
Šutim. Jer što bih reći mogla..?
Samu bih sebe spriječila da ti pođem;
Da nisam pobjegla i od sebe…
Ceste mrakom okupane, tišina, pusta polja…
Ako umrem ovdje; pored tebe, noćas
Od mene će ostati samo miris vjetra i kiše……
08 POEZIJA
SLJEZOVE BOJE BRANKOVE DUŠE
Sljezove bojeBIJELO NA BIJELOM
Ivan Babić
Zaleđen. Neprohodan. Zameten. Plavičast. Svjetlucav vrt.
Bijelo na bijelom. Ledeno na bijelom. Čisto bijelo jutro s
plitkim zečjim biljezima, križićima ptičjih kandžica. Ne
trepćući žurno kistom razmućuje nekoliko bjelanjaka, snažno
premazuje prozorsko staklo što gleda na vrt i na nj pažljivo
lijepi fotografiju bradatog mrtvog Maljeviča, što će u svom
suprematističkom odru preležati ledenu sibirsku zimu.
VOLJENOJ DOMAJI
TKO SAM TO
Opipam nogu. Nije moj but.LJUBAVNA
Pretvorila sam ljubavOSTANI
Dragica Šimić
Ne odlazi mi ti, zjenico oka mog.
Pust ne ostavljaj prag, jer meni te dao Bog
Da pogledom rastjeruješ tamu,
Da zvijezdu moju u očima nosiš.
Ne ostavljaj me samu.
Za tebe sam gazila mnoge neprohodne staze
I vjetrovi mnogi srcem mi sipali stud.
Tek osmijeh lica tvog grijao mi dušu i grud.…
ČOVJEK BEZ SRCA I ČOVJEK BEZ DUŠE
Ivica Smolec: Našem Glasu šaljem pjesmu devet godina staru, nigdje nikad objavljenu. Srdačan pozdrav iz gnijezda svete Lucije!
Velikoj Gorici i mojoj obitelji
U dalekoj zemlji, jednoga dana,
pričam ja tako s čovjekom bez duše.
Pričali smo o svemu i svačem,
do mile volje smo se napričali.
O sastanku s partnerima,
o službenom putu u još dalju zemlju,
o zadnjoj fazi projekta,
o dobroj zaradi koja se smiješi……
Istina,
Da li to umire slavuj međimurski