Dubravka Borić
Mȍdro levônda.
Mȍdro kadȕja.
Iz zoriẽ mȍdre,
mȍdri rȕžmarin.
08 POEZIJA
SUNOVRATI
Samotan sam ko oblak luto,
Odjednom spazih mnoštvo žuto,
Obilje zlatnih sunovrata,
Uz jezero pod stabla skriše
Oni se s vjetrom što ih njiše.
U mliječnoj stazi što se broje,
U nizu kojem nema kraja
SUZE RATNIKA
JER SAM ŽELIO
KESTEN ISPRED CRKVE
Gibarački soneti
Slavko Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.
Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…
MOLITVA
KAD ĆE PROLJEĆE
ZAGLEDAN
BLAGO NAŠIH NAVIKA
Ljerka Varga
Biseri našeg plavog mora, svi koralji
Blaga moje drage domovine, svijetlo sunca,
Sva zlata vrijednim rukama ubrana
Pripadaju nama, žiteljima njenim, vjekovima.
Sva crnica, sav kamen planina, svi snjegovi visina,
Svi križevi posijani I oni postavljeni na raskršćima,
Svi mirisi borova, svijeće adventa, postojanost,
Pečat su naše prisutnosti na ovim stazama.…