stihovi: Dragica Šimić
Moja je tuga poput brda
Što baca sjenku na pridošle dane bez tebe
A moja radost
Što si skinula tešku košulju bolna tijela
Pretvarajući se u svjetlosno biće
Snažna je poput radosti rađanja.
Jer smrt promijeni sve, mama,
Otvori nove vidike, donese saznanja.
Rastavio nas je život
A teški hod tvojih stopala
Postajao je sve kraći i nemoćniji.
