događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Gibarački soneti
Slavko Žebić
Zar su tol´ka ljeta prošla? Kada prije?
Mjesec zasto ko i onda, stao iznad božje kuće
Srpanj već je, žega, sparno. Žito zrije,
pod kestenom mi smo opet, kao nekad, kao jučer.
Trajalo je kratko, šteta. Dan, dva prije tvoje prošnje
noć je tiha. Preko puta Pava Porčin gleda s trijema.
Mjesec zasto iznad tornja, obasjao stare krošnje.
Mladi se i noćas ljube, ja sam tu, al tebe nema.…
Ljerka Varga
Biseri našeg plavog mora, svi koralji
Blaga moje drage domovine, svijetlo sunca,
Sva zlata vrijednim rukama ubrana
Pripadaju nama, žiteljima njenim, vjekovima.
Sva crnica, sav kamen planina, svi snjegovi visina,
Svi križevi posijani I oni postavljeni na raskršćima,
Svi mirisi borova, svijeće adventa, postojanost,
Pečat su naše prisutnosti na ovim stazama.…
Dubravka Borić
Kad spȁt mõlo Mãre griẽ,
rukuõn glãdi mãteri obrãze
i rûku non stĩšće.
Slȕšo kakȍ mãter prĩčo prĩče.
Dvî non prĩče isprīčãla.
Na puô trȅće
Mãre je zaspõla,
a mãter zaknjãla.
…………………………………………………….
spȁt – spavati
mõlo – mala
griẽ – ide
non –joj
puô – pola
zaknjȁt – „ubit oko“, zaspati samo tren…
Stipo Lučić
Na zrakama sunca, livadama plovimo ljetnim
U razgovoru ugodnom, okupani mirisom cvjetnim.
Vjetar joj mrsi kosu, darivamo se riječima dragim,
Milujemo mislima i penjemo proplankom blagim.
Sad tu, sad tamo, dječački razdragan biram najljepše cvijeće,
Na vrhu, nehotice kao, pružam joj kiticu. Od srca? Od sreće?
U glasu mu nečujnom čujem