KAMEN

Roko Dobra
Eno kamen raste i u beskraj stremi!
Bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba,
nikom se ne moli da mu doček spremi,>
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba.

Neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada,
pa, zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada?…

više

RASPAŠOJ

Sven Adam Ewin … Zmijski car, izdanje 2015.

(Dvojici, meni osobito dragih pjesnika:
Dobriši i Sergeju, s ljubavlju)

Ti sjediš u vlaku. A ja sjedim prijeko.
Ja uporno gledam tvoje tijelo skladno.
– Dobro veče, miss! – gle, ja bih ti rek’o.
– Dobro veče! – ti bi… uzvratila hladno.

Oborene vjeđe. Urez dekoltea.
Kovrča na vratu (tako neizbježna!).
Noge prekrižene. Culpa, culpa mea!
Chanel 5 u zraku… Tvoja koža nježna.…

više

DRVORED DO ZVIJEZDA

Slavica Sarkotić
Moja je ulica obična i bez imena
S lijeva i desna  je drvored
Drveni plotovi puni uspomena
U daljini obzor prigušen i blijed

I zaputim se tako gdjegod
Tom mojom ulicom koja drijema
I svako malo postanem svjesna
U nekoj od kuća opet nekog nema…

više

KAO JATO PTICA

... šaljem vam osamdesetak pjesama …glasila je posljednja poruka našeg pjesnika pod pseudonimom. I sad, to čudesno bogatstvo duha, eno se kod nas u poštanskom pretincu puše, proteže, spava, budi. Kad god otvorimo stihovi kao da pitaju: -A kad smo mi, a kad smo mi na redu? Puštaj!!! – Evo, evo, dovikujemo i otvaramo prozor, vrata naše rubrike POEZIJA, a oni, stihovi nemirni,  pohrliše kao jato, na slobodu puštenih, ptica. Nismo ih mogli zadržati. I na naše zadovoljstvo! /Uredništvo/

Sven Adam Ewin

MUZA I PAS

jutros mi dođe moja muza
i blista onim istim sjajem
a u mom oku pasja suza
vezan na lancu pasji lajem

samoća pasja mene ubi
muza bi htjela da me spasi
ona me snubi ona me ljubi
a ja i dalje lajem pasji…

više

ARHIPELAG SVJETLA*

Roko Dobra
oplođene svjetlom izronile školjke
i prosule biser kog genij ukrade
a slutit je nebo bez mača i boljke
gdje anđeli čuda gle od zvijezda grade

kojih odsjaj nikne u algama sretnim
od njih čipku plete na pučini mora
prostiruć je snježnu putanjama spretnim
dok se mrak ne smrvi urnebesom zora…

više

VEZANA ZA ZEMLJU

Ivana Opačak
Stablo je izraslo previsoko.
Ne vidim više grane na vrhu
koje su me nekoć ljuljale…
Iz snježnih će cvjetova sazriti kruške
bezbrižnom djetetu.

O, Svemogući Oče,
nisam li dostojna dotaći list
na kojemu odmara duga,…

više

PRKOVEČKI MEMENTO

piše: Slavica Sarkotić
Život tako brzo juri da se često ne stignemo ni osvrnuti za sobom. Ujutro kad ustanemo, već imamo isplaniran cijeli dan koji je pred nama.

Ustajem rano, obavim ponešto prije odlaska na posao, onda sjedim osam sati za mikroskopom, promatram ne baš lijepe stvari. Pišem ljudima presude. I danas sam napisala jedan Carcinoma in situ, dvije Dysplasia gradus medii, i još nekoliko atipija na stanicama.…

više