PROLJETNA SLAVONSKA RAPSODIJA

Ljerka Varga
O, Slavonijo, proljeće te zagrlilo,
Ljubavnik mlad polja, livada i šuma.
Uskoro će i lasta da prelijeće nebom
Preko zelenih atara i prašnjava druma.

Grle te danom tako Slavonijo,
Sunca zrake preko tvojih ravni,
Blistaju na livadama rosnim
Ko’ valovi panonski, uzburkani davni.

više

NE SRDI SE, ZAGREB, NA ME

Ivica Smolec
Kad sam se vrnul doma iz sveta,
prešel sam peške kroz celi grad.
Deždi su tukli fasade i ljude,
vetar je fučkal i zavijal ko gad.

Ambrelu mi je strgnul z ruke,
odnesel ju je po Šubićevoj na jug.
Ak se moj Zagreb kaj srdi na me,
makar z ambrelom bum platil dug.…

više

MJESEČINA

stihovi: Dragutin Tadijanović
foto: Željko Mužević
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!…

više

PRAH VREMENA

Roko Dobra
Jednu kalendarsku godinu (2007./2008.) komentirao sam haiku pjesme koje je pisala i obično u pola noći na svom zanimljivom blogu podstavljala poznata hrvatska haiku pjesnikinja Višnja McMaster, služeći se  nadimkom laughing granny, a za koju će pak u razgovoru (u „Glasu Istre“ s Borisom Vincekom), japanski renku i haiku pjesnik, i prof. na Seikei Sveučilištu u Tokiju Shokan Tadashi Kondo, reći da je „iznimno dobra haiku pjesnikinja, a to može provjeriti bilo tko na njenom blogu.“

više

PRUŽIO SE LIPANJ

Ljerka Varga
Pružio se lipanj, preko vedra neba,
Plavetnilo dotaklo lipe u cvatu,
Toplina se širi, a one mirišu,
To ravnica kupa se u zlatu.
Mirišu lipe i trešnje zriju,
U zelenom raju ljepotu svoju kriju
Školi je kraj, praznici su tu i odmora raj.
Pružio se lipanj voće zori,
Mirisi proljeća zrakom odišu,
Sve teče dalje što se svibnjem stvori.

više

NEBO

  Roko Dobra   

     Nadnesen nad slikom Matilde Nobilo

kad kažem nebo učinak tvog kista
majke me sjeti kad bi lamatala
rukama brižna i kada bi stala
dozivat svece al’ i živog Krista

kad kažem nebo učinak tvog kista
sestre* me sjeti a koju ne pamtim
prvorođenu jer rekli su zatim
brat joj je osta da stablo olista

više

NOTTURNO

Ivica Smolec
U ove mrtve sate, dok pravednici sniju raj,
komet se diže iz vode ne ogrebavši joj sjaj.
Šuma je crna od lišća, topla od perja, dlake,
prigušen čuje se jauk iz more neke svrake.

Iznad stabala i vode mjesec se smiješi, šuti,
kistom njegovim bojani srebre se šumski puti.
Na prsa žilava bukvu stisnuo grbavi grab,
lišćem njegovim šapće joj povjetarac tih i slab.…

više